Plastično je fantastično

U jučerašnjem izdanju cijenjenog i rado čitanog lista Slobodne Dalmacije (od 10. studenog 2011.) objavljen je članak suradnice Javorke Luetić s vrlo alarmantnim naslovom „Opasno i toksično“. Na žalost, članak vrvi poluistinama, temeljem istrgnutih izjava uvaženih stručnjaka navodi na sasvim druge zaključke i naravno, svime time nepotrebno uznemirava svoje čitateljstvo. A kako to obično biva, onda započne prepisivanje, „jer je to tako pisalo u Slobodnoj“, pa se poluinformacije, ali nerijetko i potpuno krive i zlonamjerne informacije nezaustavljivo šire medijskim prostorom.



Članak bolje i preglednije možete pročitati na sljedećem LINKU

Stoga, najprije čitateljima ovoga bloga, a nadam se i čitateljima Slobodne Dalmacije želim ukazati na članak objavljen na web portalu časopisa „Zdravlje“ - na LINKU, odnosno na jedan od mojih prethodnih postova "Plastična ambalaža" na sljedećem LINKU, a u kojem naš uvaženi prof.dr. I.Čatić daje stručne i znanstveno dokazane činjenice i opasnostima plastike i Bisfenola A.

Ukratko govoreći, Bisfenol A (BPA) kao dodatak pri izradi PC - polikarbonatne ambalaže (radi postizavanja prozirnosti i čvrstoće strukture), a kod alu ambalaže koristi se kao presvlaka unutrašnjih površina upravo za zaštitu pića od metalnih dijelova i njihove moguće korozije. Onako kako je to prikazano u i opisano u članku, čitatelj može steći dojam da sve plastične boce sadrže "inkriminirani BPA", što naravno nije točno. Najveći dio plastičnih boca s kojima se danas susrećemo izrađen je od PET-a odnosno od polietilen tereftalata - još jedne potpuno bezopasne i sigurne plastike.

No vratimo se polikarbonatnim bočicama odnosno limenkama presvučenim epoksidnim smolama koje sadrže BPA. Mnoge nezavisne, zdravstvene nacionalne agencije širom svijeta kao što su „European Food Safety Authority“, „World Health Organization“, „Japanese National Institute of Advanced Industrial Science, „Technology and Health Agency of Canada“, potvrdile su sigurnost plastične ambalaže i kontakta hrane i pića s platičnim materijalima koji sadrže BPA. Svjetska zdravstvena organizacija WHO izdala je priopćenje u kojem navodi da „nema osnove za objavljivanje zdravstvenih upozorenja o BPA“.

Vrlo detaljno je poznata svjetska kompanija "Coca Cola", jedna od najvećih korisnika PET i alu ambalaže za pića, na svojim stranicama u području "Održivost" napisala o sigurnosti limenki i plastične ambalaže. Detaljan opis možete pročitati na sljedećem LINKU.

Osim toga, osnovno svojstvo plastike - nerazgradljivost, upravo je garancija da neće doći do raspadanja plastične ambalaže i emisije sastojaka u osnovni sadržaj - odnosno hranu i piće.

U posljednje dvije godine američka FDA (Food and Drug Administration) te NHI (National Health Institute) investirali su više od 30 miliona dolara u istraživanja o sigurnosti BPA te postoje brojni znanstveni dokazi da BPA iz plastične ambalaže ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje. Čak ni ispitivanja na životinjama nisu ukazivala na te navodne opasnosti.

Kakav je stav europskih državnih institucija po pitanju BPA i njegove sigurnosti i sigurne uporabe možete pročitati na sljedećem LINKU.

Jedinstven zaključak struke i znanosti može se objediniti u jednoj rečenici: Mirno spavajte i dalje koristite proizvode upakirane u plastičnu ambalažu kao i do sada! Nema potrebe mijenjati navike.

Na žalost, problem „otrovnosti“ BPA, pa onda i ukupne „štetnosti“ plastične ambalaže pa i svekolike plastike nerijetko se, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, poteže u vrijeme predizbornih kampanja. U ta vremena se pojedini nazovi zeleni političari očituju protiv tih i takvih „opasnosti“, obećavaju zabrane i poreze i u nedostatku kvalitete svojih političkih i ekonomskih programa na taj se način žele dodvoriti biračima. Tako su i neke državne agencije (npr. Danska) preporučile zabranu korištenja plastične ambalaže za produkte koje koriste djeca od 0 - 3 godine, što je u potpunoj suprotnosti s prije spomenutim znanstvenim istraživanjima, ali i stavom Europske zajednice i njenih službenih institucija. Također, poznat je slučaj San Francisa i zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, pa uvođenja dodatnih taksi - a sve zbog raznih drugih interesa (punjanja gradskih blagajni, dodvoravanja biračima), a nikako zbog zaštite ljudi i okoliša. I svime time napravi se znatno više stvarne štete nego obećane koristi.