Plastično je fantastično

Vrlo često u brojnim člancima, vijestima, raznim komentarima čitamo o plastičnim vrećicama kao "opasnom zagađivaču okoliša", "ružnoj slici u prirodi", "opasnostima plastike", i još mnogo koje kakvih neprovjerenih i netočnih, ali i neistinitih podataka.

Stoga, brojni stručnjaci i znanstvenici, a u tom smislu i autor ovog bloga želi na jednom mjestu dati što je više moguće provjerenih podataka i dokaza o svojstvima plastike, a posebno o plastičnim vrećicama, kako bi javnost imala što potpuniju sliku te kako bi temeljem provjerenih podataka donosila zaključke i ocjene.

Često se spominu neke netočnosti i neistine, pa evo nekoliko osvrta na njih:

"Prosječni životni vijek plastične vrećice je 3 minute, ali trebaju desetljeća da se razgradi".

Koliko je takva tvrdnja pouzdana i provjerena? 2011. godine britansko Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) objavilo je izvještaj s istraživanja u kojem se navodi da se 76 % tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ponovno upotrijebi i to 53 % za odlaganje kućnog smeća, a 18 % ponovno za kupnju te ostatak za ostale upotrebe.

"U Irskoj, nakon što je uvedena taksa na plastične vrećice, pala je potrošnja istih za 90 %".

Da, to je točan podatak, ali istovremeno se prešućuje da je gotovo istovremeno za 400 % porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće. Sve u svemu, od uvođenja naknade na plastične vrećice 2002. godine, godišnji uvoz plastike (uključujući i plastične vrećice) u Irsku je u stalnom porastu.

"Proizvodeći vrećice samo stvaramo otpad"

Da, tako se može gledati i na plastične vrećice. Ali i na sve ostale naše životne potrepštine. Na kraju, sve, ovako ili onako završi na nekom otpadu. Nije dobro ako završava odbačeno u okolišu. Međutim kod plastičnih vrećica, ali i kod plastike općenito postoji jedinstvena prednost - na kraju upotrebnog vijeka ista se može materijalno i energijski ponovno iskoristiti, oporabiti ili reciklirati.

"Plastične vrećice ugoržavaju okoliš"

Svaki proizvod ima svoj utjecaj na okoliš, odnosno ostavlja trag u okolišu. Međutim sve dostupne znanstvene i stručne studije koje analiziraju utjecaje na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa potvrđuju da je utjecaj na okoliš plastičnih vrećica najmanji, daleko manji nego od vrećica od sličnih i alternativnih materijala. Upravo u studiji Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije navodi se da "plastična vrećica za jednokratnu upotrebu ima skoro 200 puta manji utjecaj na okoliš nego platnena vrećica koju zagovaraju tzv. ekologisti"

Plastične vrećice su vrlo pogodne za recikliranje - dakle za materijalnu i energijsku oporabu. Tijekom svog životnog ciklusa plastična vrećica emitira trećinu emisije CO2 koju inače ima papirnata vrećica.

Međutim, valja napomenuti još jedan, puno opasniji staklenički plin - metan (CH4) koji se emitira pri razgradnji papirnatih vrećica na odlagalištima i komposištima. Tu treba dodati da je povećana emisija metana pri razgradnji i kod biorazgradljivih plastičnih vrećica. Naime, plastične vrećice kojima je kao aditiv za razgradnju dodan škrob dobiven od krompira ili od kukuruza također emitiraju prilikom raspadanja metan. Tako da biorazgradljivost plastičnih vrećica i nije baš tako poželjna (osim u nekim rijetkim primjenama - npr. dječje pelene, medicinska primjena). Sva ostala plastika, pa i vrećice trebaju se na kraju svog živornog ciklusa skupljati i reciklirari.

A čak i kada se dodaju aditivi za iniciranje i ubrzavanje razgradljivosti, iste emitiraju dvije trećine CO2 manje od papirnatih vrećica.

"Uvođenjem naknade na plastične vrećice smanjiti će se njihova potrošnja"

Pojedinačno gledano - da, ali istovremeno će porasti potrošnja vrećica za smeće, vrećica koje koristimo za zamrzivače, plastičnih folija za zamatanje, pa sve do vrećica s kojima skupljamo izmet svojih kućnih ljubimaca. Također, povećati će se potrošnja vrećica od alternativnih materijala (papir ili pamuk) koje su značajno ekološki nepovoljnije.

Poznat je slučaj San Francisca, kada je zabranjena podjela jednokratnih plastičnih vrećica u trgovačkim lancima. Gotovo istovremeno je porasla potrošnja papirnih vrećica (što je u stvari bio interes lokalne industrije - što se npr. u Teksasu ne može dogoditi). Ta potrošnja papirnih vrećica nije došla samo do broja prethodno ukinutih plastičnih, već je po broju komada vrećica porasla dvostruko. Za istu količinu prenešenih potrepština iz trgovine umjesto jedne plastične vrećice koristile su se najmanje 2 papirnate. (Nije posebno ispitivano javno raspoloženje za vrijeme kišnih dana). Tako da je, što se okoliša tiče napravljena četverostruka šteta.

"Smanjivanjem potrošnje plastičnih vrećica, smanjiti će se količine otpada".

To nije točno. Plastične vrećice na komunalnom otpadu čine stvarno neznatni udio. Rijetko se može naći provjeren podatak koji se odnosi samo na plastične vrećice, ali postoji podatak da je ukupno plastične ambalaže na odlagalištima ispod 3 %. Ako znamo da su vrećice od alternativnijih materijala od 17 do čak 50 puta većeg volumena, realno za očekivati je, ne da će se smanjiti otpad na odlagalištiva, već upravo suprotno - povećati će se.

"Četvrtina svijeta je zabranila ili uvela takse na plastične vrećice".

I to je točno, ali valja reći da to zasigurno nije zbog toliko naglašavanih ekoloških razloga. Razlozi su sasvim drugačiji. Evo ih nekoliko:
- nedisciplina građana s kojima se lokalne uprave ne znaju nositi (pogledajte jug Italije, Napulj, a da ne govorimo o siromašnim zemljama Afrike i Azije)
- neorganiziranost sustava za prikupljanje i recikliranje
- interesi profita i trenutne zarade pojedinih uvoznih lobija ili lokalnih industrija
- čisti politički interesi lokalnih moćnika. Najprije se plasiraju (prenapuhane, često i lažne) informacije o štetnosti plastike, pokazuju se katastrofične slike raznih odlagališta, ali koristi se i raznim fotomontažama, pa kada se dovoljno senzibilizira javnost, uvede se naknada, osigura se dodatni prihod u budžet lokalne uprave ili lokalnim moćnicima za koje se lobira, a kod ljudi se stvara privid ekološke svjesnosti.
- prikriveni ekonomski interesi lokalne plastičarske industrije - primjer sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija i proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, istoj toj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne težine - trošak proizvodnje po komadu je ispod 5 lipa) jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (težina 7 do 15 grama - cijena 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih platičnih proizvoda za dva do pet puta. Analize još nisu potvrdile brojčane podatke.


Stoga, ponoviti ću možda i po stoti puta na ovom blogu - organizirati prikupljanje i recikliranje plastike i plastičnih vrećica na kraju njihovog životnog ciklusa, iskoristiti ponovno tu sirovinu i "ugrađenu" energiju. Upravo na taj način biti ćemo ekološki odgovorni.

Naravno, kontinuirano educirati o prednostima i pogodnostima plastike, njenog prikupljanja i recikliranja, a ne olakog odbacivanja ili prelaska na alternativne materijale koji su ekološki nepovoljniji.


Izvori podataka korištenih u ovom postu:
Biodeg.org
Izvještaj o količinama krutog otpada u SAD 2009
Studija - LCA tri tipa trgovačkih vrećica
Postovi na ovom blogu:
- 21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice
- U obrani plastičnih vrećica
- 7 opasnih laži o plastici
- Korištenjem plastike značajno štedimo energiju
- Životni ciklus tri vrste vrećica