Plastično je fantastično

Prije desetak godina Mark Herrema, dok je bio student na Princeton sveučilištu pročitao je članak o velikim emisijama metana (CH₄), koji je iznimno nepovoljan staklenički plin (22 puta stakleničkiji od toliko spominjanog ugljičnog dioksida odnosno CO₂), a koji se u ogromnim količinama emitira sa stočnih farmi. Povezao se s kolegom Kentonom Kimmelom, tada studentom biomedicinskog inženjerstva na Northwesetern svečuilištu i odlučili su realizirati ideju: uzeti taj ugljikovodik iz zraka, odnosno iz emisijskog metana i iz njega napraviti plastiku. Odnosno, ne dozvoliti emisiju stakleničkog plina u atmosferu, već metan iskoristiti za proizvodnju plastike.

Tada, u to vrijeme, takvi procesi nisu postojali, mada su bili poznati, međutim, bili su iznimno skupi i neisplativi. Deset godišnjim istraživanjem ova dva mlada inženjera i znanstvenika došli su do bio-katalizatora koji je omogućio desetorostruko jeftiniji proces koji izdvaja ugljik iz ukapljenog plina i pretvara ga u dugačke molekulske lance plastike, odnosno polimere.