Plastično je fantastično

četvrtak, 24.07.2014.

Otrovi oko nas

Riječki Novi list je 21. lipnja 2014. objavio članak "Otrovi oko nas - Milijarde eura za bolesti uzrokovane kemikalijama":




Odmah, istog dana sam sjeo i napisao reagiranje sa željom da i uredništvo, i novinarku, ali i čitateljstvo informiram o netočnostima koje su paušalno i neprovjereno te nekritički prenesene i iznesene u članku. Čekao sam da se reagiranje objavi na stranicama Novog lista, eto već više od mjesec dana, a kako se to nije dogodilo, evo, svoje reagiranje objavljujem na stranicama bloga.

Istini za volju valja reći da mi se je nakon dva tri dana javila sama novinarka putem e-pošte, ali kako je obraćanje bilo osobno, ne želim ga prenositi, samo ću izdvojiti da sam se novinarki, ako se je osjetila na bilo koji način povrijeđena, ispričao, jer moje reagiranje nije imalo namjeru biti usmjereno prema novinarki niti novinama, već prema nekritičkom prenošenju neprovjerenih informacija.

Evo tog reagiranja:

Poštovani glavni uredniče Novog lista, g. Branko Mijić

Noam Chomsky poznati je američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač. On je profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology. Smatra se ključnom intelektualnom figurom unutar ljevice SAD-a. Chomsky je široko poznat po svom političkom aktivizmu i kritici vanjske politike SAD-a i ostalih vlada.

Autor je više od sto znanstvenih knjiga, a jedno od njegovih zapaženijih područja rada je odnos medija, politike i javnosti. Započevši sa svojom kritikom Vijetnamskog rata u 60-ima, Chomsky je postao poznatiji – osobito međunarodno – za svoju kritiku medija i politike.

Autor je vrlo poznatog teksta "10 strategija manipulacije medija" u kojima između ostaloga kaže (prenosim djelomično prerađeno i usklađeno s namjerom moga komentara):

- Informacije prikažite jednostrano, određenu pojavu, tvar ili kemikaliju koja može biti opasna, ali je ujedno i jako korisna prikažite samo s jedne strane. Kemijski spojevi su korisni, to je poznato, ali mogu biti i opasni. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik, automobile, lijekove, itd.
- U svojim tekstovima koristite manje poznate ili široj javnosti nepoznate izraze, poput ftalati, bisfenol A, parabeni. Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "opasne", "otrovi", "kancerogeno", "neplodnost". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
- Koristite zavaravajuće ilustracije jer je to još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primijeti da ste izjavili išta neistinito. Npr. sliku djeteta kojeg majka hrani plastičnom žličicom.
- Nemojte navoditi količine. Ili ako ih koristite, koristite velike, ogromne brojke - milijarde, više od. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja npr. vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
- Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Podne obloge možda i sadrže neke nečistoće, ali ako pojedete podnu pločicu, sigurno će vam teško pasti na želudac. Ili, naša svakodnevna voda koja može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
- Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
- Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.

Kako jedan takav članak može izgledati evo u sljedećem primjeru opisa jednog kemijskog spoja:

Dihidrogen monoksid
Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.

DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!
• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!

Kako DHMO uništava naš prirodni i radni okoliš?
• Uzrokuje eroziju tla.
• Glavna je komponenta kiselih kiša.
• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život, i svake godine izaziva milijarde eura štete.
• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.

Djeluje vrlo zastrašujuće. Ali svaki pučkoškolac zasigurno je prepoznao da se iza tog široj javnosti nepoznatog naziva dihidrogen monoksid krije H2O odnosno voda.

Da točno je da voda ubija stotine tisuća ljudi. Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja. Točno je da udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta jer udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti. Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti. I to je točno jer postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti. A od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći, pa zadobiti i smrtne opekline po cijelom tijelu. Istovremeno, dulje izlaganje vodi u čvrstom stanju odnosno ledu može dovesti do trajnih oštećenja tkiva. Smrzotina.

Kako DHMO odnosno voda uništava naš prirodni i radni okoliš?
Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama. Voda je glavna je komponenta kiselih kiša. Voda je osnovni element i katastrofalnih poplava kojima smo svjedoci u prošlim danima. Svima je poznato da ako voda dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova i kratkih spojeva koji mogu ugroziti ljudski život. Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno. Jer, hrđanje je oksidacija željeza u prisustvu vode.

Voda se naširoko koristi u industriji pa i u nuklearkama jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, na GMO plantažama za navodnjavanje i gašenje požara.

Da je Vaša novinarka Bojana Mrvoš Pavić kojim slučajem pisala seminarski rad na kolokviju "Manipulacija javnosti" kod uvaženog profesora Chomskog, i da ga je nazvala "Otrovi oko nas - milijarde eura za bolesti uzrokovane kemikalijama", baš kao što je nazvala članak objavljen u cijenjenom i rado čitanom Novom listu u subotu, 21. lipnja 2014. na 9. stranici - dobila bi peticu, vjerojatno i profesorovu pohvalu.

Treba li ponavljati sve što je u uvodu rečeno. I o opasnim kemikalijama (a sve su opasne), što se vidi iz primjera vode, pa do velikih brojeva milijardi do one svemoguće riječi "može". Sve može.

Stoga ovakva manipulacija javnosti nije na čast uglednoj novini kao što je Novi list. Postoje u Hrvatskoj stručnjaci koji mogu nešto reći o plastičnoj ambalaži, o omekšavalima koji se koriste u procesima prerade (ftalati), o koncentracijama u kojima se nalaze i o količinama koje se izlučuju, odnosno ne izlučuju. I kakva je povezanost s bolestima modernog doba. Ono što je točno, stručno i znanstveno dokazano, jeste da je plastična ambalaža sigurna za upotrebu u kontaktu s hranom, da plastična ambalaža upravo omogućava higijenske uvjete držanja te hrane, da plastična ambalaža upravo priječi opasnosti koje se pojavljuju u dugotrajnim pakiranjima - kao što je korištenje metalnih kantica za konzerviranu hranu gdje upravo premaz koji sadrži bisfenol A priječi kontaminaciju hrane.

Također valja reći da je plastična ambalaža pod stalnim nadzorom brojnih državnih medicinskih institucija i laboratorija širom svijeta, da su određeni ftalati zabranjeni, ali i da su određeni sasvim bezopasni, pogotovo u koncentracijama u kojima se nalaze u plastičnoj ambalaži. Nekorektno i stručno netočno je karakteristike jedne vrste plastike pripisivati drugoj vrsti. Jednako je kao i kod metala - ne možemo otrovnost metala žive pripisivati drugom metalu kao što je medicinski čelik koji se ugrađuje u ljudsko tijelo - a obje tvari su metal. Nekorektno i stručno netočno je govoriti o otrovima, bolestima i opasnostima, a ne spomenuti eventualno prisutne koncentracije, duljinu vremena i uvijete izloženosti.

Također valja reći da je jednokratna plastična galanterija i oprema koja se danas koristi u modernoj medicini (šprice, cjevčice, kateteri, uvodnice, bočice, rukavice, vrećice, dozatori, posude, plitice) izrađena od iste te plastike kao što je i plastična ambalaža doveli do deset puta manje smrtnosti naših bolesnika.

Jednom su me pitali je li PET ambalaža (plastenke) opasna. Rekao sam da, može biti opasna, čak i smrtonosna. Baš kao i voda. Jer, ako čovjek proguta jedno i pol litrenu plastenku, vrlo vjerojatno će se ugušiti. Da, PET kao i voda mogu biti smrtonosni.

Stoga, zaključiti ću. Vaša novinarka je napisala članak koji jeste manipulacija šire javnosti od strane medija. U nedostatku konkretnih tema u ljetnom razdoblju, odnosno kako to vi zovete "sezona kiselih krastavaca" novinari pribjegavaju "patkarenju" odnosno "novinarskim patkama". Za nadati se je da će se uvažena i rado čitana novina kao što je Novi list znati i moći oduprijeti tom novom (starom) trendu - "patkarenju".

Brojne informacije možete pročitati na blogu "Plastično je fantastično", a za sva dodatna pitanja kao i pojašnjenja i Vama, Vašoj novinarki i Vašim čitateljima rado stojim na raspolaganju.

Romeo Deša





Eto.


- 13:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #