------------------------------------------- Opsi bloga: Prikaz plastike, a posebno plastičnih vrećica, što su, kakve su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta i je li plastika Bogom dana ili je vražje djelo. Sve u svemu, pozitivan, znanstveno dokazan i istinit prikaz plastike i plastičnih vrećica. Naravno, komentari su poželjni
------------------------------------------- SADRŽAJ 1 07.11.2011.-15.04.2012.
------------------------------------------- SADRŽAJ 2 15.04.2012.-
------------------------------------------- VIDEO ZAPISI
------------------------------------------- NOVOSTI
------------------------------------------- PLASTIČNI HUMOR
------------------------------------------- ZAŠTO PIŠEM
OVAJ BLOG
------------------------------------------- POVIJEST
PLASTIKE
-------------------------------------------
Ovo bi MOGLA biti dobra mjera, da je riječ o promišljenom potezu odgovorne Vlade i ministrice. Međutim, i ovo je tek običan spin kojim se namjerava utjerati dodatni harač na nešto što se netko dosjetio da bi se moglo oharačiti.
Sve što je dosad ova, navodno socijaldemokratska vlast, učinila nema veze s s onime što su najavljivali prije izbora. Dosad su pokazali da nemaju nikakvog cilja, nikakve vizije, nikakve strategije, nikakvog plana kojim bi se usmjerili na prave probleme ovog društva! Samo novi harači, pa još malo novih harača, pa još malo... Oni samo kažnjavaju ljude zato što su živi, i zato što su nekom nesrećom stanovnici ove, od političara upropaštene zemlje!
Bilo bi predivno kad bi se upotreba plastičnih vrećica smanjila na najmanju moguću mjeru - slažem se! Pa, ja kod kuće imam nekoliko kilograma plastičnih vrećica koje sam dobijao po raznim trgovinama. Koristim ih dok se ne raspadnu. U pravilu, nosim svoje vrećice sa sobom i odbijam primiti nove, osim u ribarnici.
Zar bih sad trebao kilu srdela plaćati 22 kune umjesto 20, samo zato što je tako puhnulo u glavu nekakvoj ministrici iz čijih je svih dosadašnjih poteza potpuno jasno da ni sama ne zna što bi trebala raditi na tome mjestu? Zar bih sad trebao za ambalažu koju sam platio 0,50 kuna dobiti 0,30 kuna povrata ili čak ništa? Ona predlaže nekakve mjere za koje nisu uspostavljeni nikakvi organizacijski preduvjeti! Umjesto da radi na stvaranju dobro organiziranog sustava, ona se ponaša poput nekog histerika koja danas vrluda ovako, a sutra glavinja onako! Umjesto da se obračuna s velikim igračima koji masno zarađuju na tzv. PET ambalaži što nikad punionice pića i trgovine vidjela nije, ona se želi obračunavati s malim ljudima i njih naziva kriminalcima koji potkradaju državu! Priča o nekakvom razvrstavanju otpada u kućanstvima, a komunalci će sve to strpati u jedan kamion i opet sve smiješati zajedno, jer nemaju ljude i opremu osposobljene za skupljanje razvrstanog otpada! U konačnici, komunalci će sve svoje nebulozne gubitke i nepostojeće troškove samo uračunati u novu, višu cijenu, i reći kako to tako mora biti! Umjesto da se stane na kraj divljim deponijima, ona će trtljati o nečem desetom. Umjesto da se ljudima pokaže kakvu će korist imati od nekog njezinog poteza, ona samo vitla korbačem!
Sad su odjednom jednokratne plastične vrećice postale glavnim problemom države. A, što je sa svom silnom PE ambalažom sredstava za čišćenje, kozmetike, deterdženata, vrhnja, sladoleda, destilirane vode, jestivog ulja, motornih ulja... koje nitko ne prikuplja? Čak se i staklena ambalaža maslinovog ulja ne može vratiti u trgovinu! Koliko tu smeća ima o kojem naša predraga ministrica ne vodi računa!
Poneki od njezinih poteza i mjera možda čak i nisu totalno promašeni, ali njezin pristup je odvratan. Kao i cijela vlada, ona narod smatra svojim neprijateljima koji ne razumiju njezinu povijesnu misiju i koji će učiniti sve da joj se suprotstave. Zašto je onda čudno ako ljudi njezine poteze, pogotovo potpuno nepromišljene i nepripremljene, smatraju idiotskima?
----------------------------------------------
alba Objavljeno: 14. svibnja 2012. u 10:26
Samo zbog ovoga sam se morala registrirati - pukla bih!
Za većinu novinara mi je jasno i manje-više nebitno, ali da baš VI, gospodine Ladišiću, ne razlikujete suštinu od isprazne forme..., to me već ozbiljno demoralizira.
Sve važno što bi trebali znati o ovoj problematici rekli su Vam pametni ispod mene, ja mogu dodati samo još par sitnica:
- SVE odluke dosadašnjih vlada u posljednjih dvadesetak godina svode se praktički na prvi, i jedini korak, i to onaj dojenački: korak pa "tup" na guzicu!
- Plastične vrećice su plastična prašina u odnosu na neopisivu gomilu "korporacijskih" plastika kojima smo zatrpani. Što je najgore, plastične vrećice su uvijek bile i stvar izbora, mogao si i sa njima i bez njih, pa je uvijek bilo i onih koji ih ne podnose i ne nose... Kod "korporacijske" plastike izbora nema, pa svaki dan zatrpavamo kućno smeće ambalažom gotovo skupljom i težom od sadržaja iste.
I napokon (a ovo nemojte shvatiti kao osobno obraćanje ministrici Holy, jer je ona za mene samo dio amorfne političko-birokratske mase): netko tko se "medijski" bavi sakupljanjem otpada u "dvanaestcenti" štiklama, tri milimetra šminke, plastičnom perikom i Gucci naočalama na nosu, meni ni ikome mome o ekologiji ne može reći - baš ništa!
Jesu, licemjeri, demagozi i ekofašisti. Seru o plastičnim vrećicama a to što ne postoji moderan sustav zbrinjavanja otpada, što tvornice i privatnici ispuštaju otpad izravno u potoke i rijeke, to što se krade šljunak, drvo i sve od prirodnih bogatstava što se može: nikome ništa.
I još k tome sada je na vlasti ministrica koja smatra da je održiv razvoj nešto loše jer je po ekofeminističkoj doktrini svaki razvoj razvoj nauštrb drugih živih bića i (pazi!) resursa ove planete.
Valjda se dotična ministrica zalaže i za zaštitu rudnika bakra od eksploatacije jer dotični izumiru te da lavovi konačno postanu vegetarijanci jer se razvijaju na uštrb žirafa, antilopa i ostalih lovina.
Ah da, i domovina ekofeministima smrdi jer je to patria, ergo očevina, ergo muški, ergo smrdi. Dakle ekofeministi su protiv koncepta domovine jer je latinska riječ za domovinu izvedena iz korijena pater, dakle otac. Kako su očevi po samoj svojoj prirodi muški onda i sve što ima makar neizravne veze s muškarcima ekofeministima smrdi. Osim ako se ne nađe valjda neki muški ekofeminist,
Naravno, to što je Hrvatima u pravilu domovina Hrvatska, a očevina grunt na kojem i od kojeg su oni i njihovi stari živjeli, to što Hrvati u pravilu već stoljećima žive u relativnoj ravnoteži s Hrvaticama: nikome ništa.
I to je nama ministrica:
1. Domovina joj smrdi jer je latinska riječ za domovinu patria izvedena od korijena otac, očevi su muškarci pa ekofeministima ergo smrde; pa onda po toj logici i domovina smrdi.
2. Održivi razvoj je zao jer je svaki razvoj na uštrb nekoga ili nečega, dakle živih bića i neživih tvari poput bakra, aluminija i željeza pa ga stoga treba onemogućiti i zatrti.
Mislio sam da ne može gore od Jadranke.
Ali život uvijek nađe načina da nas iznenadi.
"Promjena svijeta nemoguća je provođenjem, pa i najdoslje-dnijim, smjernica održivog razvoja, jer je u samoj riječi “održivi razvoj” prisutno temeljno protuslovlje naše civilizacije – razvoj čovjeka nauštrb drugih bića i resursa ove planete."
Evo jedne vijesti koju objavljujemo iz izvora bliskih Wikileaksu:
Jedna hrvatska doktorica znanosti prijavila je Američkom zavodu za patente i zaštićene oblike (United States Patent and Trade Mark Office) putem diplomatske pošte dva patenta. Prvi su novi strojevi za proizvodnju specijalnih papirnatih tuljaca za pseći izmet, umjesto sadašnjih polietilenskih vrećica (jedno 21 lipa). Drugi je novi način nošenja soli, šećera i brašna u cekerima od komušine iz trgovina kući. Bez posredničke ambalaže.
Smijete pogađati samo jednom o kome je riječ jer je ta doktorica znanosti poznata po tome što ima najmanje 5 perika od sintetske plastike. Doktorat je iz ekofeminizma. Već je u listopadu 2006. naslov referata na Šolti glasio: 'Uvod u ekofeminizam: Odnos ekofeminizma prema konceptu održivog razvoja'.
Kolumnist Novog ListaLadislav Tomičić u svojoj subotnjoj kolumni "Ladovina" ovaj puta obrušio se na plastične vrećice. Evo što je napisao:
U moru svinjarija što ih kao na pokretnoj traci proizvode politika i društvo teško je naći inicijativu koja će uistinu obradovati čovjeka. Kad ujutro otvoriš novine naći ćeš Tomislava Karamarka kako prezentira svoje neoustaške stavove, kao što je onaj o zabrani okupljanja u Kumrovcu i isticanju zvijezde petokrake, naći ćeš Radimira Čačića i pojesti dnevnu porciju njegove bahatosti, naći ćeš hrvatske biskupe kako lamentiraju o pitanju spolnih stanica i ljudskih zametaka, kao da upravo njima - biskupima - pripadaju svaki muškarac i svaka žena u ovoj državi. Uglavnom, sumorne stvari. A onda se odnekud ukaže ministrica zaštite okoliša Mirela Holy s inicijativom koja bi mogla značajno suzbiti naviku korištenja plastičnih vrećica. Ministrica kani zabraniti besplatno dijeljenje plastičnih vrećica u trgovinama i na tržnicama, a na svaku vrećicu plaćat će se ekološka taksa u iznosu od dvije kune.
Iako bi potpisani autor s većim veseljem primio radikalniju mjeru, kojom bi se u potpunosti zabranila prodaja i dijeljenje plastičnih vrećica, Mirela Holy razveselila ga je kako odavno politika nije uspjela. Tko je jednom u rano proljeće prošetao obalama naših rijeka shvatit će o čemu govorimo. Kad prođu prve proljetne bujice, obale ostaju toliko nagrđene tim plastičnim smećem, koje je gotovo nemoguće reciklirati, da vas šetnja u trenu neizmjerno rastuži. Na jednoj prošlogodišnjoj zagrebačkoj tribini o ekologiji iznesen je podatak da se u svijetu godišnje potroši 500 milijardi plastičnih vrećica. Zbog visokih troškova reciklira se tek jedan posto od ovog broja dok sve ostalo završava u prirodi. Ne postoje pouzdani podaci, ali procjenjuje se da oceanima plovi četiri milijuna tona plastike.
Oko 500 nautičkih milja od Kalifornije, primjerice, pluta otok plastike dva puta veći od Teksasa. Prošle godine imali smo priliku vidjeti grozne scene i na našim plažama. Otok Mljet bio je pogođen tsunamijem plastičnih vrećica i boca. Praktički je nemoguće maknuti se bilo gdje u prirodu a da ih ne vidite kako vise s drveća ili leže odbačene u šumi te plastične zastave posrnule civilizacije koja uništava sama sebe. Povjerenik Europske unije za okoliš, Janez Potočnik, prošle godine najavio je da će i zemlje EU razmotriti zabranu plastičnih vrećica. Uvodeći porez na ovu vrstu plastičnog smeća Irska je potrošnju plastičnih vrećica smanjila za 90 posto. Sad je došao red da i mi napravimo nešto po tom pitanju. Tko ne želi imati obzira prema prirodi - neka plati ekološku taksu, jer očigledno ne postoji dragi način da se takve uvjeri u nužnost zaštite okoliša.
Mjere ministrice Mirele Holy, valja naglasiti, neizostavno će ugroziti tvrtke koje se bave proizvodnjom plastičnih vrećica. U pitanje će zasigurno doći i određeni broj radnih mjesta, ali ovo je jedna od rijetkih prilika kad se na tu činjenicu nije pametno osvrtati, odnosno štititi radna mjesta po svaku cijenu. Dakako, zvučat će vrlo grubo, jer u pitanju su konkretne egzistencije, ali plastične vrećice su naprosto prevelik teret za okoliš i nema tog radnog mjesta koje je vrednije od dobrobiti što će je radikalno smanjenje upotrebe plastičnih vrećica donijeti prirodi. Bilo bi lijepo kad bi ova inicijativa bila samo prvi korak prema nizu ekoloških mjera koje bi rezultirale čišćim okolišem u zemlji koja iznad svega ističe svoje prirodne ljepote. Svi koji su imali priliku boraviti u velikim i razvijenim europskim gradovima mogu posvjedočiti, primjerice, da se tamo na svakom koraku mogu naći kontejneri za razvrstavanje otpada. U Hrvatskoj je teže naći kontejner za plastiku nego političara koji zna što radi. Želimo vjerovati da je ministrica Holy, svojevremeno i ekološka aktivistica, jedna od tih - političarka koja zna što radi.
U moru svinjarija što ih kao na pokretnoj traci proizvode politika i društvo teško je naći inicijativu koja će uistinu obradovati čovjeka. Mirela Holy nas je obradovala i zato joj valja isporučiti jedno veliko - hvala. Tomislavu Karamarku, Radimiru Čačiću, hrvatskim biskupima i njima sličnim akterima političke i društvene scene, pak, valjalo bi u ruke dati po jednu plastičnu vrećicu, da ih nose kao znak raspoznavanja, znak primitivizma i posrnulosti. Bolje zasad ne zaslužuju.
A o čemu to Ladislav Tomičić iz svoje Ladovine lupeta?
- ... koje je (plastične vrećice) gotovo nemoguće reciklirati ... - netočno i neistinito. Upravo se recikliranjem štedi na materijalu, energiji i emisiji CO2.
- ... Zbog visokih troškova reciklira se tek jedan posto od ovog broja ... - netočno, ne reciklira se jer nije organiziran sustav prikupljanja, i nema razumijevanja i poticaja da takvo što organizira. S druge strane, komunalna poduzeća (npr. Ponikve na Krku) itekako dobro prikupljanju sav plastični otpad, imaju opemu s kojoj izdvajaju plastične vrećice od ostalog smeća i pritom prodajom tako prikupljene plastike dobro zarađuju. Na žalost, ta osnova ta recikliranje završava negdje u inozemstvu pa tamo neki Austrijanci i Talijani koriste sve one blagodati koje se dobiju recikliranjem plastičnih vrećica.
- ... procjenjuje se da oceanima plovi četiri milijuna tona plastike ... - netočno, odakle taj podatak? Da, autor se ogradio - ne postoje provjereni podaci , ali … treba to napisati da bi sadržaj teksta dobio na težini.
- ... pluta otok plastike dva puta veći od Teksasa ... - netočno. Blaženi Google! To je samo pusto prepisivanje jednom davno zlonamjerno objavljenog podatka koji je struka i znanost više puta opovrgnula.
- ... Irska je potrošnju plastičnih vrećica smanjila za 90 posto ... - točno, ali je istovremeno značajno porasla upotreba ekološki nepovoljnijih papirnatih vrećica, a samo je trgovački lanac Tesco nakon zabrane zabilježio porast prodaje (plastičnih) vrećica za smeće za 400%
- ... u pitanje će zasigurno doći i određeni broj radnih mjesta ... - točno, i nikom ništa, zar ne?
- ... nema tog radnog mjesta koje je vrednije od dobrobiti što će je radikalno smanjenje upotrebe plastičnih vrećica donijeti prirodi ... - netočno. Izgubiti će se radna mjesta, pogodovati će se uvoznim lobijima, porasti će nam troškovi ionako bijdenog života, a značajno će se naštetiti okolišu.
- ... prvi korak prema nizu ekoloških mjera koje bi rezultirale čišćim okolišem ... - netočno, jer to je definitivno kriva pretpostavka, mjera neće rezultirati čišćim okolišem, dapače, rezultirati će zatrovanijim okolišem
- ... U Hrvatskoj je teže naći kontejner za plastiku nego političara koji zna što radi ... - točno, ali - da ne bismo u tu kategoriju ubrojili i ministricu Mirelu Holy ne uvodimo naknade nego stavimo kontejnere za prikupljanje otpadne plastike kako to već čini nekoliko uspješnih komunalnih poduzeća u Hrvatskoj. Jedan kontejner po jednom političaru - Hrvatska bi bila čista i bogata.
- ... Uspije li … na kraju mandata ćemo joj se imati na čemu zahvaliti ... - netočno, nećemo na žalost. Moći ćemo je samo "osuditi" da je još više zagadila i oštetila prirodu i naš okoliš i ispraznila nam ionako džepove, pogodovala tajkunima.
- ... Mirela Holy nas je obradovala ... - točno, ali - mogla je obradovati samo neznalice koji pojma nemaju o čemu se stvarno radi i čemu oni pišu takve ode i hvalospjeve.
- ... po jednu plastičnu vrećicu, …, znak primitivizma i posrnulosti - netočno jer je upravo suprotno, plastična vrećica je znak moderne tehnologije, a ne zagađivanja prirode i iskorištavanja ljudskog (i dječijeg) rada što bi se prije moglo pripisati papirnim i platnenim vrećicama
Velike vrećice 3, male 2,15 kuna - kome ide taj novac?
Naravno da je vijest o ukidanju besplatnih plastičnih vrećica izazvala pozornost javnosti, pa i čitatelja ovog bloga. Evo nastavka tog novog ratnog serijala "Holy - war"
Nakon uvođenja "ekološke takse":
velike vrećice 3 kune, male 2,15 kuna
Foto: Silvano Ježina
Na "porez" na vrećice od 2 kune, trgovci će dodavati svoj trošak pa će konačna cijena ovisiti o tome jesu li ga se i koliko spremni odreći
»Zabranit će se besplatno dijeljenje vrećica u trgovinama i na tržnicama«, potvrdila je ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, vijest koju je Novi list objavio u srijedu, a ovaj blog prenio u prethodnom postu. Male, tzv. integralne vrećice, u kojima sada iz trgovina i sa tržnica nosimo voće i povrće, ribu, meso, naplaćivat će se, najavljuje ministrica, najmanje dvije kune. Kako, međutim, doznajemo u njenom ministarstvu, najmanje dvije kune koštat će sve vrećice, znači i one velike, s logotipom trgovca, koje sada plaćamo jednu kunu.
Dvije kune će, naime, iznositi »porez« na vrećice, svojevrsna ekološka taksa koja za cilj ima destimulirati potrošnju tih vrećica. Na tu taksu trgovci će, odnosno proizvođači, dodavati svoj trošak, što znači da će, primjerice, velika vrećica koja sada košta jednu kunu, koštati tri kune. Mala vrećica, koja proizvođača košta pet lipa, a trgovac ju kupuje za deset lipa, koštat će 2,15 kuna, ili deset lipa manje ako se trgovac i dalje bude odricao svog dijela kolača. Trgovci, naime, male vrećice sada kupuju po deset kuna za sto komada, i to uračunavaju u svoj trošak poslovanja, što ne znači da ubuduće male vrećice i oni neće naplaćivati.
»Cilj je da tih, malih vrećica više ne bude, jer su velik pritisak na okoliš. Ako je netko zagađivač, treba i platiti. Ljudi su, prije nego li su se vrećice tako raširile, koristili druge vrste vrećica i košara, vrijeme je da vratimo dobre stare navike. Nisu bili disciplinirani ni Austrijanci ni Nijemci, stvar je samo na koji način se provodi kontrola«, kazala je Holy.
Njena će inspekcija, u svakom slučaju, imati puno posla, jer će mnogi trgovci, nema sumnje, vrećice dijeliti besplatno ispod pulta. Hoće li se hrvatski građani ipak naviknuti na nošenje već korištenih plastičnih vrećica sa sobom u kupovinu, a one velike plastične zamijeniti platnenima, pokazat će vrijeme. Kako se može iščitati na mnogobrojnim forumima na ovu temu, mnogi su takve navike odavno usvojili, drugi pak smatraju kako će ih se na ovaj način još više »opljačkati«.
Za razliku od pola kune, koje kao eko-porez plaćamo na ambalažu za pića, a zatim tih pola kune vratimo kad ambalažu vratimo u reciklažu, naknadu od dvije kune u slučaju vraćanja vrećice, nećemo dobivati. U svijetu se, naime, reciklira tek oko jedan posto plastičnih vrećica jer je reciklaža jako skupa, zbog čega je i cilj ministrice Holy potrošače natjerati da se od vrećica odviknu. Irska je davno uvela porez na sve vrećice, Italija i San Francisco ukinuli su male, integralne vrećice u potpunosti. Kako kažu zagovornici plastike u Društvu za gumu i plastiku, u SAD-u je plastika ukinuta jer je »papirnati« lobi bio jači, no u San Franciscu je prodaja papirnatih vrećica dvostruko porasla, znači i potrošnja papira, budući da takve vrećice ne mogu nositi vlažan teret. »Nije problem u plastičnim vrećicama, već u onima koji ih bacaju u okoliš«, kažu u Društvu za plastiku i gumu.
»Onda moramo riješiti taj problem – kako drugačije, nego naplaćivanjem?!«, odgovaraju neslužbeno u Ministarstvu Mirele Holy, napominjući kako rješenja ima – sa sobom u trgovinu treba ponijeti pokoju plastičnu vrećicu za vlažni »teret«, ostalo pak nositi u platnenim vrećicama, košarama ili »cekerima«. Ako su mogle naše bake, možemo i mi, treba samo malo volje, i truda.
Novi zakon o otpadu donosi promjene u svakodnevni život
Ni plastične vrećice neće biti besplatne,
plaćat ćemo ih 2 kn
U Društvu za plastiku i gumu upozoravaju da će zbog toga dosta ljudi ostati bez posla
Foto: Filip Brala/PIXSELL
Najmanje dvije kune ekološke naknade po plastičnoj vrećici, čak i onakvoj kakva se dosad u trgovinama dobivala besplatno, ubirat će Ministarstvo zaštite okoliša Mirele Holy, nakon što se do ljeta, kako se očekuje, donese novi zakon o otpadu. Na zakon je stiglo više od 1100 primjedbi, dok će se uporaba tankih plastičnih vrećica, kakve dobivamo u pekarnicama, mesnicama, na tržnicama... destimulirati jednim od 30-ak pravilnika i zakonskih akata.
200 milijarda manje
Kako ističu u ministarstvu, namjera im nije bogato puniti blagajnu Fonda za zaštitu okoliša niti udariti građane po džepu nego ih ekološki osvijestiti da se vrate dobrim navikama platnenih torbi i košara. Plastika se predugo razgrađuje i šteti okolišu, upozoravaju, svjesni kako je je to samo mali korak u brizi za okoliš. Bude li samo svaki peti građanin prestao koristiti plastične vrećice, u prirodi bi ih sljedećoj generaciji ostalo čak 200 milijardi manje. Jedna platnena torba može zamijeniti i 1000 plastičnih vrećica.
No, u Društvu za plastiku i gumu na čelu s Vladimirom Feredeljijem upozoravaju kako je to ekološki i ekonomski štetna populističko-politička odluka, kojom se ponovno pogoduje uvoznicima i krupnom kapitalu što će za posljedicu imati smanjenje broja radnih mjesta u Hrvatskoj. Tom se odlukom, tvrde, neće smanjiti otpad i recikliranje, ali će se povisiti svakodnevni troškovi građana. Potrošači će se usmjeriti na vrećice koje su skuplje, koje troše više energije i prirodnih resursa za proizvodnju, više zagađuju i tijekom cijelog svog životnog ciklusa ostavljaju nepovoljniji trag u okolišu te koje se pretežito uvoze jer nemamo vlastitu proizvodnju.
Teško zamjenjive
Igor Čatić iz Društva za plastiku i gumu kaže kako ne treba kažnjavati vrećicu koju je teško zamijeniti u svakodnevnom životu, naročito pri kupnji voća i povrća, nego ljude koji se njima nesavjesno služe. Papirnate vrećice, upozorava, doprinose i sječi šuma. Za 1000 papirnatih u odnosu na 1000 plastičnih vrećica treba 17 puta više vode u proizvodnji, kazao je Čatić. Papirnate vrećice utječu 10 puta više na efekt staklenika, a pri njihovoj proizvodnji razvijaju se fostati i nitridi, čega nema pri proizvodnji polietilenskih vrećica. Klasične polietilenske vrećice i torbe sudjelovale su s manje od 10 posto u ukupnoj polietilenskoj ambalaži u Hrvatskoj koja je u 2010. procijenjena na oko 27 tisuća tona.
U Društvu dodaju i kako je proizvodnja jednokratnih plastičnih vrećica jeftina pri čemu se ostvaruju niski profiti, tako da, primjerice, talijanski razlozi zabrane integralnih plastičnih vrećica nisu bili ni najmanje ekološki. Da bi se kupci preusmjerili na deblje plastične vrećice, kojih je proizvodnja isplativija i proizvode se u domovini – integralne, kakve se najčešće jeftino proizvode u Kini, zabranjene su. Što se Irske tiče, nakon zabrane plastičnih vrećica, u supermarketima Tesca porasla je prodaja vrećica za smeće – i to čak 400 posto – jer su ljudi u vreće za smeće počeli umatati vlažnu hranu. U Americi su zabrane jednokratnih plastičnih vrećica prvenstveno razlog zaštite interesa jake papirne industrije – kao populističko dodvoravanje biračima zabrane su donesene samo u nekim saveznim državama – dok je, tvrde u ovom društvu, u situacija u Hrvatskoj bitno drugačija. Stoga je, upozoravaju, potrebno vrlo precizno odrediti na koje bi se vrećice naplata odnosila i zašto. No po istoj logici trebalo bi, tvrde, naplaćivati i papirnate vrećice.
Danas je riječki Novi list objavio na naslovnici, a potom i na cijeloj stranici članak novinarke Bojane Mrvoš Pavić s najavom ministrice Mirele Holy o ukidanju besplatne podjele plastičnih vrećica.
Novi Zakon o otpadu, koji uvodi selekciju otpada u kućanstvima, uskoro će se naći na Vladi, zajedno s pravilnicima koji će zakon provoditi u praksi. Jednim od tih pravilnika, kako doznajemo, ministrica Mirela Holy uvest će u trgovine, ali i na tržnice, naplatu jednokratnih, tankih plastičnih vrećica, koje se sada dijele besplatno, i služe, primjerice, nošenju voća i povrća. Koliko će te, male vrećice, koštati, u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode za sada ne otkrivaju, kao ni to kako će se naplata vrećica kontrolirati na tržnicama, u mesnicama, kod dostavljača hrane, i na desetinama drugih mjesta, na kojima se sada dijele besplatno.
Zagađuju ljudi
Naplatom i tih vrećica Ministarstvo želi destimulirati njihovu, po mnogima ekološki upitnu upotrebu. Prema računici ekoloških udruga u Hrvatskoj, kad bi samo svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice, sljedeća bi generacija u prirodi zatekla gotovo 200 milijardi plastičnih vrećica manje. Reciklira ih se niti jedan posto, ostalih 99 posto završava u vodama, gdje ubijaju na stotine tisuća životinja koje ih zamijene za hranu, napominju u udruzi »Prijatelji životinja«.
Samo jedna platnena torba zamijeni i do tisuću plastičnih vrećica, kažu. Zagovornici vrećica, s druge strane, imaju svoje, mnogobrojne argumente zašto ih ne naplaćivati. Proizvodnja plastičnih vrećica je, kažu u Društvu za plastiku i gumu, manje štetna po okoliš od proizvodnje platnenih i papirnatih vrećica. Potonje, za razliku od plastičnih vrećica, U Hrvatskoj niti nema, što znači da će zbog povećanog uvoza papira i platna doći do ukidanja radnih mjesta u proizvodnji plastičnih vrećica. Naplatom jednokratnih plastičnih vrećica, čija proizvodnja košta oko pet lipa za komad, kažu zagovornici plastike, obogatit će se oni koji ih budu prodavali građanima, makar i za samo pet lipa više. Građani će ih kupovati jer, kažu u Društvu za plastiku i gumu, papirna i platnena ambalaža ne mogu poslužiti nošenju mokrog povrća s »placa«, i slično.
Supermarketi britanske tvrtke »Tesco« objavili su, primjerice, da im je prodaja vrećica za smeće porasla za čak 400 posto otkad je na jednokratne plastične vrećice u Irskoj uvedena taksa, jer sada u vreće za smeće ljudi umataju vlažnu hranu. Kako zaključuju »plastičari«, ne zagađuju okoliš vrećice, nego ljudi koji ih tamo bacaju, a druga plastična pakiranja, koja se ne oporezuju, čine daleko veći otpad. Potrošnja plastike u Hrvatskoj iznosila je 2010. godine oko 300 tisuća tona, od čega oko 2,5 tisuće tona u plastičnim vrećicama.
»Zeleni otoci«
Novi Zakon o otpadu, kojeg vrlo brzo možemo očekivati u primjeni, od jedinica lokalnih samouprava tražit će da izgrade »zelene otoke« na kojima će građani moći primarno selektirati otpad, a ostalo, što se selektirati ne može, odlagat će se u zajedničke kontejnere. Kako se neslužbeno može čuti, ministrica Holy je odustala od uvođenja čipiranih vreća za smeće, u koje bi se takav, neselektirani otpad bacao, jer su i sami čipovi, k tome i jako skupi, elektronički otpad. Tako će se neselektirani otpad vjerojatno odlagati, u običnim vrećama za smeće, u čipirane kontejnere, a odvoz će se naplaćivati prema broju pražnjenja kontejnera, no ne paušalno, kao sada, već po broju stvarnih pražnjenja. Stanari čija se kanta prazni, recimo, jednom tjedno, jer otpad selektiraju, plaćat će manje od onih koji budu manje i selektirali. To podrazumijeva, međutim, i uvođenje fiksnog dijela na računima za smeće, tako da komunalci pokriju barem dio troškova prikupljanja otpada bačenog na, kako bi se kontejner što rjeđe praznio, ulice, u parkove, rijeke ili u šumu.
Upravo se to već deset godina događa u Crikvenici, koja je prva u Hrvatskoj uvela naplatu odvoza smeća po broju stvarnih odvoza, zbog čega mnogi kontejneri nisu pražnjeni i po nekoliko mjeseci, čak i koju godinu, te njihovi vlasnici plaćaju samo fiksni dio. Smeće će, kao u Crikvenici, preplaviti cijelu Hrvatsku ukoliko se ne uvede daleko veći broj komunalnih redara s daleko većim ovlastima kaže nam direktorica komunalnog društva »Murvica« iz Crikvenice, Sonja Polonijo. Rijeka, primjerice, ima samo pet redara, a nigdje pak ti redari nemaju veće ovlasti, pa čak niti dozvolu da legitimiraju prekršitelja uhvaćenog na djelu.
Komentar autora bloga:
U stvari nema ga - pa cijeli ovaj blog je komentar na ovo uvođenje naknade. Ponovno ističem i naglašavam sve ono što sam napisao u postu "21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice". A sada ću se samo osvrnuti na dva izdvojena citata "prijatelja životinja":
Eto, pitam se odakle tim "prijateljima životinja" ti podaci, odakle im dokazi za tako olako izrečene tvrdnje. Ja nisam "prijatelj životinja" ja jesam prijatelj životinja, ali ne pada mi na pamet davati izjave "na njihovom terenu". Pogotovo ne neprovjerene i nedokazane.
Pitam te "prijatelje životinja" što će biti kada se uvede naknada, pa kupci silom prilika prijeđu na papirnate vrećice (malo je vjerojatno da će platnene značajnije zamijeniti plastične jer su preskupe), pa kada se otpad i smeće višestruko poveća. Pa kada se sav taj klorirani i izbijeljeni, odštampani, lijepljeni papir počne razgrađivati u prirodi. Kada se na prvoj, drugoj kiši raspadne pa sve te kemikalije (natrijev sulfat, natrijev hidroksid, magnezij, amonij bisulfid, klor, titan dioksid, polialuminij kloridi - a najopasniji su teški metali) dospiju u vodotokove pa značajno poraste eutrofikacija (1) naših do sada čistih voda. Je li to briga za životinje?
(1) Što je to EUTROFIKACIJA, pogledajte objašnjenje Mladena Juračića s Geološkog odsjeka Prirodno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:
Ipak, plastičarska industrija Sjedinjenih Američkih država pokrenula je cijeli niz aktivnosti među kojima je i lobiranje kako bi otklonila mogućnost da gradsko vijeće Los Angelesa donese odluku o zabrani jednokratnih plastičnih vrećica. Tom odlukom Los Angeles postao bi najveća karika u cijelom lancu zabrana u zapadnoj Americi. I takva odluka imala bi dalekosežne posljedice na samo u tom gradu, već i u cijelim SAD, ali i šire u svijetu. O tome sam već pisao na blogu u postu "Zabrana svih trgovačkih vrećica u Los Angelesu?".
Upravo iz tih razloga plastičarska industrija i njihovo "Udruženje za unapređenje korištenja vrećica" (American Progressive Bag Alliance) odlučila je započeti sa serijom radio i televizijskih propagandnih poruka zajedno s web portalom "Bag the ban" (preneseno: spremite zabrane u vreće) te s lobiranjem kod vijećnika Los Angelesa s ciljem da odustanu od donošenja zakona kojim bi zabranili plastične vrećice.
"Uključeni smo u proces diskusija na brojnim i raznim frontovima" - rekla je Donna Dempsey, glasnogovornica udruženja. "Svaki grad je drugačiji, svaka gradska uprava je jedinstvena na svoj način, a mi pokušavamo oblikovati našu poruku za Los Angeles".
I započeli su s radom.
Na radio propagandnim porukama objavili su "U određenom trenutku trebamo podvući crtu pod lude zakone … recite političarima da se urazume".
Reina Pereira, viši gradski inženjer zaštite okoliša rekla je da je dobila ljutiti telefonski poziv u kojem se je pitalo zašto se grad bavi takvim stvarima kada smo suočeni s mnogo većim i ozbiljnijim problemima. Pereira, kada je uspjela odgovoriti sugovorniku, rekla mu je da donošenjem ovog zakona žele smanjiti gradsko smeće. "Vjerujemo da se treba od nekud započeti. Jedna od naših početnih aktivnosti u u gradskom Sanitarnom uredu je obrazovanje javnosti".
Glasnogovornica Dempsey potvrdila je da i Udruženje upravo želi to napraviti i informirati javnost. "Pokušavamo poslati poruku da se s tom zabranom neće ništa pozitivno postići. San Francisco je nakon uvođenja zabrane napravio istraživanje i utvrđeno je da prije zabrane bilo 0,6 % smeća koje je potjecalo od plastike, a nakon uvođenja zabrane utvrđeno je 0,64 % - dakle, gotovo bez promjene. Dakle, ono što želimo poručiti jeste da donošenjem ovakvog zakona neće biti nikakvog smanjenja smeća na otpadima niti će biti ikakve koristi".
Udruženje predstavlja tvrtke koje zapošljavaju 30800 radnika u plastičarskoj industriji i zabrana bi vrlo negativno utjecala na njihova radna mjesta. Od tog broja samo u gardu Los Angelesu je zaposleno oko 1900 radnika u proizvodnji i preradi plastike.
Očekuje se da će gradsko vijeće glasati o uvođenju zabrane do kraja svibnja ove godine.
Gradski vijećnik Paul Koretz, koji je bio jedan od vodećih članova koji su se zalagali za uvođenje zabrane rekao je da je primio samo nekoliko žalbi, ali da je primio puno više podrške od sugrađana i raznih udruga iz grada. Izjavio je: "Glavni argument protivnici zabrane vežu za radna mjesta, međutim mi mislimo da će relativno malo radnih mjesta biti izgubljeno s uvođenjem ove zabrane. A u stvari, postoji proizvodna grupa s veteranima koji proizvode trajne vrećice i mišljenja smo da će se tu nadoknaditi taj gubitak radnih mjesta".
Unatoč tome i neki proizvođači višekratnih plastičnih vrećica zabrinuti su zbog mogućnosti donošenja ove zabrane. U stvari, jednokratne plastične vrećice najveći su dio sirovinske osnove dobiven recikliranjem istih, za proizvodnju višekratnih plastičnih vrećica.
"Mi vjerujemo da se ništa ne treba zabranjivati, posebno ne plastični proizvodi koji se mogu reciklirati" izjavila je Edin Grande, direktorica programa zaštite okoliša u kompaniji "Command Packaging" koja proizvodi višekratne plastične vrećice. Njihov proizvod "True reUSAble Bags" (istinski višekratne vrećice) izrađuje se od reciklata dobivenog od jednokratnih plastičnih vrećica, omota i plastičnih folija. Vrećice se trenutno plasiraju u trgovine gradova Calabsas i Pasadena gdje su jednokratne plastične vrećice već zabranjene. Ukoliko grad Los Angeles prihvati ovakvu zabranu, kompanija bi mogla i osam puta povećati prodaju višekratnih vrećica, ali ipak su zabrinuti da će im se to razbiti o glavu.
"Jedna od posljedica zabrane jednokratnih plastičnih vrećica je ta što potrošači neće imati dovoljno vremena za shvatiti i razlikovati koje plastične vrećice su zabranjene, a koje nisu, i to će imati negativne posljedice na sve proizvode naše kompanije" - izjavila je direktorica Edin Grande. "Na žalost, postoji krivo mišljenje u javnosti da se plastika ne reciklira. U našoj kompaniji se to radi svakodnevno."
Direktorica Grande također je zabrinuta jer će se izbacivanjem s tržišta jednokratnih plastičnih vrećica stvoriti novi problemi za okoliš. Naime, veliki broj višekratnih plastičnih vrećica proizvodi se od polipropilena (PP) (najčešće velike zelene torbe koje podsjećaju kao da su od tkanine) koji se trenutno ne reciklira u SAD-u, a neke zemlje su već zabranile taj materijal. "Nakon što se nekoliko puta upotrijebe, potrošači bacaju i te vrećice na otpad, jednako kao i jednokratne plastične vrećice."
S druge strane vijećnik Koretz osporava argumente da će zabrana imati stvarno mali i zanemariv pozitivan utjecaj na okoliš. "Jednostavno, osjećam da je to pogrešan argument. Teško je vjerovati da će potpuna zabrana imati tako mali utjecaj na smanjenje otpada".
Terminski plan aktivnosti uvođenja zabrane detaljno je razrađen i najprije predviđa da se pokrene 6-mjesečni edukativni program s kojim bi postepeno dovelo do zabrane jednokratnih plastičnih vrećica unutar daljnjih 6 mjeseci. U tom razdoblju bi se određenom broju trgovina dozvolilo da naplaćuju 10 centi naknade za papirnate vrećice, taj novac trgovci mogu zadržati radi pokrivanja svojih troškova, a nakon dvije do tri godine, zabranile bi se sve jednokratne vrećice - i plastične i papirnate. Inženjerka zaštite okoliša Pereira je uvjerena da će potrošači prihvatiti tu politiku i početi koristiti vrećice koje se mogu reciklirati.
"Postoje 43 grada i mjesta u zemlji koji su prihvatili politiku zabrane plastičnih vrećica i svjedoci smo da je potrošnja vrećica pala za 94 do 98 %. Naše je mišljenje da se može postići 100 postotno smanjenje. Čak i ako samo mali dio toga ima udio u otpadu, dužnosnici vjeruju da se to isplati" - rekla je inženjerka Pereira. "Ne možemo riješiti problem otpada ako ne napravimo prvi korak. Negdje moramo započeti i uvjereni smo da je ova zabrana dobar početak za smanjenje otpada na odlagalištima".
Vrhovni sud Indije pozvao je saveznu Vladu Indije, kao i Vlade indijskih država da zabrane plastične vrećice "u interesu zaštite prava ljudi i životinja". Sud je objavio da vrećice zagušuju jezera, bare i urbane kanalizacije, čime se stvara "opasnost za sljedeće generacije koja je veća od atomske bombe".
Dvočlano sudsko vijeće (gospoda G.S.Singhvi i S.J.Mukhopadhaya) objavili su svoje mišljenje o peticiji koju je podnijelo društvo za zaštitu životinja Karuna iz indijske savezne države Andhra Pradesh. Ta neprofitna ne-vladina udruga bavi se pružanjem besplatne medicinske pomoći i davanjem skloništa za bolesne, ranjene, napuštene i zlostavljane životinje. Društvo je zatražilo zabranu plastičnih vrećica u svim općinama države, a u svom zahtjevu navode da krave u potrazi za hranom jedu plastične vrećice sa otpada te da te vrećice završavaju u njihovom probavnom traktu. Kako navode "Krave izgledaju zdravo, međutim ta plastika ih guši jer su pune plastike. Osim gušenja i začepljenja probavnog trakta plastične vrećice zarobljene u probavnom traktu životinja izazivaju strašnu bol kod tih životinja, a prijeti opasnost da ti plastični ostaci preko mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda dobivenih od krava uđu i hranidbeni lanac ljudi".
Sud je priopćio da plastični otpad začepljuje odvodne kanale u zemlji.
"Sve dok se ne donesu zabrane korištenja plastičnih vrećica, neće biti pomoći za rješenje tih problema" navodi se u priopćenju Vrhovnog suda Indije.
Vrlo često u brojnim člancima, vijestima, raznim komentarima čitamo o plastičnim vrećicama kao "opasnom zagađivaču okoliša", "ružnoj slici u prirodi", "opasnostima plastike", i još mnogo koje kakvih neprovjerenih i netočnih, ali i neistinitih podataka.
Stoga, brojni stručnjaci i znanstvenici, a u tom smislu i autor ovog bloga želi na jednom mjestu dati što je više moguće provjerenih podataka i dokaza o svojstvima plastike, a posebno o plastičnim vrećicama, kako bi javnost imala što potpuniju sliku te kako bi temeljem provjerenih podataka donosila zaključke i ocjene.
Često se spominu neke netočnosti i neistine, pa evo nekoliko osvrta na njih:
"Prosječni životni vijek plastične vrećice je 3 minute, ali trebaju desetljeća da se razgradi".
Koliko je takva tvrdnja pouzdana i provjerena? 2011. godine britansko Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) objavilo je izvještaj s istraživanja u kojem se navodi da se 76 % tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ponovno upotrijebi i to 53 % za odlaganje kućnog smeća, a 18 % ponovno za kupnju te ostatak za ostale upotrebe.
"U Irskoj, nakon što je uvedena taksa na plastične vrećice, pala je potrošnja istih za 90 %".
Da, to je točan podatak, ali istovremeno se prešućuje da je gotovo istovremeno za 400 % porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće. Sve u svemu, od uvođenja naknade na plastične vrećice 2002. godine, godišnji uvoz plastike (uključujući i plastične vrećice) u Irsku je u stalnom porastu.
"Proizvodeći vrećice samo stvaramo otpad"
Da, tako se može gledati i na plastične vrećice. Ali i na sve ostale naše životne potrepštine. Na kraju, sve, ovako ili onako završi na nekom otpadu. Nije dobro ako završava odbačeno u okolišu. Međutim kod plastičnih vrećica, ali i kod plastike općenito postoji jedinstvena prednost - na kraju upotrebnog vijeka ista se može materijalno i energijski ponovno iskoristiti, oporabiti ili reciklirati.
"Plastične vrećice ugoržavaju okoliš"
Svaki proizvod ima svoj utjecaj na okoliš, odnosno ostavlja trag u okolišu. Međutim sve dostupne znanstvene i stručne studije koje analiziraju utjecaje na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa potvrđuju da je utjecaj na okoliš plastičnih vrećica najmanji, daleko manji nego od vrećica od sličnih i alternativnih materijala. Upravo u studiji Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije navodi se da "plastična vrećica za jednokratnu upotrebu ima skoro 200 puta manji utjecaj na okoliš nego platnena vrećica koju zagovaraju tzv. ekologisti"
Plastične vrećice su vrlo pogodne za recikliranje - dakle za materijalnu i energijsku oporabu. Tijekom svog životnog ciklusa plastična vrećica emitira trećinu emisije CO2 koju inače ima papirnata vrećica.
Međutim, valja napomenuti još jedan, puno opasniji staklenički plin - metan (CH4) koji se emitira pri razgradnji papirnatih vrećica na odlagalištima i komposištima. Tu treba dodati da je povećana emisija metana pri razgradnji i kod biorazgradljivih plastičnih vrećica. Naime, plastične vrećice kojima je kao aditiv za razgradnju dodan škrob dobiven od krompira ili od kukuruza također emitiraju prilikom raspadanja metan. Tako da biorazgradljivost plastičnih vrećica i nije baš tako poželjna (osim u nekim rijetkim primjenama - npr. dječje pelene, medicinska primjena). Sva ostala plastika, pa i vrećice trebaju se na kraju svog živornog ciklusa skupljati i reciklirari.
A čak i kada se dodaju aditivi za iniciranje i ubrzavanje razgradljivosti, iste emitiraju dvije trećine CO2 manje od papirnatih vrećica.
"Uvođenjem naknade na plastične vrećice smanjiti će se njihova potrošnja"
Pojedinačno gledano - da, ali istovremeno će porasti potrošnja vrećica za smeće, vrećica koje koristimo za zamrzivače, plastičnih folija za zamatanje, pa sve do vrećica s kojima skupljamo izmet svojih kućnih ljubimaca. Također, povećati će se potrošnja vrećica od alternativnih materijala (papir ili pamuk) koje su značajno ekološki nepovoljnije.
Poznat je slučaj San Francisca, kada je zabranjena podjela jednokratnih plastičnih vrećica u trgovačkim lancima. Gotovo istovremeno je porasla potrošnja papirnih vrećica (što je u stvari bio interes lokalne industrije - što se npr. u Teksasu ne može dogoditi). Ta potrošnja papirnih vrećica nije došla samo do broja prethodno ukinutih plastičnih, već je po broju komada vrećica porasla dvostruko. Za istu količinu prenešenih potrepština iz trgovine umjesto jedne plastične vrećice koristile su se najmanje 2 papirnate. (Nije posebno ispitivano javno raspoloženje za vrijeme kišnih dana). Tako da je, što se okoliša tiče napravljena četverostruka šteta.
"Smanjivanjem potrošnje plastičnih vrećica, smanjiti će se količine otpada".
To nije točno. Plastične vrećice na komunalnom otpadu čine stvarno neznatni udio. Rijetko se može naći provjeren podatak koji se odnosi samo na plastične vrećice, ali postoji podatak da je ukupno plastične ambalaže na odlagalištima ispod 3 %. Ako znamo da su vrećice od alternativnijih materijala od 17 do čak 50 puta većeg volumena, realno za očekivati je, ne da će se smanjiti otpad na odlagalištiva, već upravo suprotno - povećati će se.
"Četvrtina svijeta je zabranila ili uvela takse na plastične vrećice".
I to je točno, ali valja reći da to zasigurno nije zbog toliko naglašavanih ekoloških razloga. Razlozi su sasvim drugačiji. Evo ih nekoliko:
- nedisciplina građana s kojima se lokalne uprave ne znaju nositi (pogledajte jug Italije, Napulj, a da ne govorimo o siromašnim zemljama Afrike i Azije)
- neorganiziranost sustava za prikupljanje i recikliranje
- interesi profita i trenutne zarade pojedinih uvoznih lobija ili lokalnih industrija
- čisti politički interesi lokalnih moćnika. Najprije se plasiraju (prenapuhane, često i lažne) informacije o štetnosti plastike, pokazuju se katastrofične slike raznih odlagališta, ali koristi se i raznim fotomontažama, pa kada se dovoljno senzibilizira javnost, uvede se naknada, osigura se dodatni prihod u budžet lokalne uprave ili lokalnim moćnicima za koje se lobira, a kod ljudi se stvara privid ekološke svjesnosti.
- prikriveni ekonomski interesi lokalne plastičarske industrije - primjer sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija i proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, istoj toj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne težine - trošak proizvodnje po komadu je ispod 5 lipa) jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (težina 7 do 15 grama - cijena 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih platičnih proizvoda za dva do pet puta. Analize još nisu potvrdile brojčane podatke.
Stoga, ponoviti ću možda i po stoti puta na ovom blogu - organizirati prikupljanje i recikliranje plastike i plastičnih vrećica na kraju njihovog životnog ciklusa, iskoristiti ponovno tu sirovinu i "ugrađenu" energiju. Upravo na taj način biti ćemo ekološki odgovorni.
Naravno, kontinuirano educirati o prednostima i pogodnostima plastike, njenog prikupljanja i recikliranja, a ne olakog odbacivanja ili prelaska na alternativne materijale koji su ekološki nepovoljniji.
Spar potiče građane na višekratno korištenje plastičnih vrećica
Nakon što je prije tri mjeseca prvi u Hrvatskoj u svoju ponudu uveo biorazgradljive vrećice, Spar je počeo i naplaćivati plastične vrećice po simboličnoj cijeni od 11 lipa. Ovim korakom Spar želi ograničiti prekomjerno korištenje plastičnih vrećica koje nakon jednokratne upotrebe uglavnom završe u smeću i potom u okolišu. Naime, samo u prošloj godini u hipermarketima Interspar podijeljeno je 9,5 milijuna plastičnih vrećica. Kako bi kupcima ponudio alternativu plastičnim vrećicama, Spar je u studenom uveo biorazgradljive vrećice od kukuruznog škroba, kojih je do sada prodano preko 49 tisuća, a u pripremi su višekratna kartonska nosiljka i platnena vrećica.
Lijepo, trebamo biti ekološki svjesni i smanjiti potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica. A kako to postići - jedino naplatom, opaliti potrošača po džepu. Smanjiti će se potrošnja plastičnih vrećica, biti ćemo ekološki svjesniji, a što je 11 lipa, ništa, tek simbolično, pa za te kovanice gotovo da i ne znamo.
Ali, ako se zna da je nabavna cijena te vrećice manja od 5 lipa - ispada da je čista zarada više od 100%, odnosno više od pola milijuna kuna godišnje! Ma nema veze, glavno da smo ekološki svjesni, pa što košta da košta. Pa tko ubere, ubere.
Jean Hill, 84 godišnja starica povela je akciju za zabranu jednokratnih plastičnih boca (manjih od 1 litre) u gradiću Concord u Massahcusettsu - i uspjela. A onda je CNN napravio priču o tome, služeći se neprovjerenim podacima. Voditeljica Jane Velez-Mitchell navela je da je "nakupina odbačene plastike u Pacifiku veća od Teksasa" te "plastični otpad ubija 100 000 morskih životinja godišnje".
Ovakvim neprovjerenim i olako izrečenim brojkama ne samo da se zavarava javnost, već se i omalovažava rad brojnih istraživača. Svojevremeno je poznati američki novinar Harold Johnson pokušao doći do izvora te magične brojke od 100 000 morskih životinja te je došao do sljedećeg: u prosincu 1984. ta je brojka objavljena u Izvještaju s radionice o sudbini i utjecaju morskih naplavina (Workshop on the Fate and Impact of Marine Debris), održane u studenom 1984. na Havajima u Honoluluu. Tako je jedna neprovjerena i nedokazana brojka izrečena na jednom nestručnom i neznanstvenom skupu prenesena u izvještaju, te se zatim iz godine u godinu ponavljala, dovodeći brojne znanstvenike u nedoumicu - odakle taj izvor? No, kasnije se brojnim istraživanjima i akcijama nezavisnih udružanja dokazalo da je ta brojka, kao i druge ocjene - stvarno pretjerana.
Dakle, svemu što vidite i pročitate na internetu - ne treba vjerovati. Ne mora značiti da ako nešto vidite 100 puta da je istinito i nemojte se iznenaditi ako ovu pretjeranu brojku i u sljedećim godinama vidite još 100 puta. To ipak ne znači da je istinita.
Los Angeles, drugi po veličini grad u Sjedinjenim Američkim Državama, planira zabraniiti sve trgovačke vrećice - i plastične i papirnate. Poznata civilna - nevladina organizacija "Bag the ban" (prenešeno: spremite zabrane u vreće) pokrenula je široku akciju kako bi spriječila donošenje te odluke Vijeća Los Angelesa, nazivajući je "ludom".
Los Angeles koji broji skoro 4 miliona stanovnika, planira uvesti najstroži propis vezano uz trgovačke vrećice - potpuna zabrana svih papirnatih i plastičnih trgovačkih vrećica. Gradonačelnik Antonio Villaraigosa i gradsko vijeće razmatraju prijedlog propisa o potpunoj zabrani trgovačkih vrećica u svim gradskim trgovinama.
Udruga "Ban the Bag" upozorava na štetnost donošenja ovakve odluke, koja je već u brojnim drugim gradovima i mjestima Kalifornije pokazala negativne učinke - i po okoliš, i po ekonomiju, i općenito po stanovništvo, a pogotovo po one najsiromašnije. Naime ovakva zabrana imati će utjecaja na kompletnu industriju proizvodnje papirnatih i plastičnih vrećica kao i na sustav recikliranja - a to dovodi u pitanje 30 000 američkih radnih mjesta. U ovom trenutku recesije i ekonomske situacije u Sjedinjenim Američkim državama - to je previše, navode u svom priopćenju.
Jednu od sveameričkih akcija koju su pripremili je slanje pisama gradonačelniku sljedećeg sadržaja:
Ne zabrani vrećica u Los Angelesu
Za gradonačelnika Villaraigosa
Vjerojatno ćete se iznenaditi što ste primili ovo pismo od mene, jer ja nisam stanovnik Los Angelesa. Ali, zabrana vrećica koju trenutno razmatrate je toliko zabrinjavajuća da moram progovoriti o tome.
Zabrana vrećica u Los Angelesu imati će mnogo neželjenih posljedica - koje će imati utjecaja mnogo šire od gradskog područja. Obzirom da je LA drugi po veličini grad u Sjedinjenim Američkim Državama, zabrana vrećica biti će značajan udar na slobodno tržište, ugrožavajući više od 30000 američkih radnih mjesta. U aktualnom trenutku američke ekonomije - to je preveliki rizik.
I još treba dodati, zabrana papirnatih i plastičnih vrećica nepotrebno će oštetiti najsiromašnije obitelji Los Angelesa. Ja ne bih želio živjeti u takvom gradu u kojem su najsiromašniji stavljeni u nefer položaj jer su primorani trošiti novac na trgovačke vrećice umjesto trgovaca i trgovačkih lanaca
Molimo Vas da još jednom razmotrite zabranu vrećica u LA. Postoje alternative - kao što su bolji programi recikliranja, i to će građanima Los Angelesa omogućiti da recikliraju ne samo vrećice već i sve omote i ambalaže. A još k tome - recikliranje omogućava nova radna mjesta i sprečava zatvaranje postojećih. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.
Ovaj blog na talijanskom web portalu MacPlast OnLine
Talijanski časopis i web portal MacPlas Online koji objavljuje vijesti iz svijeta plastike i gume na talijanskom i engleskom jeziku, objavio je najavu hrvatske ministrice zaštite okoliša i prirode Mirele Holy o uvođenju naknade na plastične vrećice. Međutim, ono što je zanimljivo, vijest je objavljena temeljem posta na ovom blogu, a na MacPlast OnLine stranici je dan link na ovaj blog
Tako je to uvijek na žalost - prije u svijetu nego kod kuće. Osim nekolicine suradnika i vjernih čitatelja, unatoč širokoj propagandi preko Facebooka, Linkedina i brojnih e-mailova, na organiziranu anketu javilo se jedva sedamdesetak glasača, koji su izrazili svoje mišljenje. Možda se sada ipak nešto i promijeni.
Sve učestalije se u znanstvenim, stručnim i proizvodnim krugovima naglašava važnost pronalaženja novih sirovina za proizvodnju plastike. Naime ograničene su zalihe fosilnih goriva (nafta i plin). Istodobno najnovija primijenjena znanstvena dostignuća omogućavaju proizvodnju plastike i od uzgojene ili otpadne biomase. S obzirom na to da se radi o biomasi kao ulazu u proces, uvriježilo se tako proizvedenu vrstu plastike nazivati bioplastika. Zahtjev za proširenjem uporabe bioplastike, zbog boljeg korištenja, prvenstveno otpadne biomase za proizvodnju najraznovrsnijih plastičnih materijala u potpunosti je opravdan.
Istodobno, praćenjem literature stječe se dojam da je zamjena fosilne plastike bioplastikom neposredan događaj. Stvarno stanje je drugačije. U 2010. proizvedeno je oko 265 milijuna tona fosilne plastike i samo oko 725 tisuća tona bioplastike. Ubrojivši u to i 250 tisuća tona zelenog polietilena.
Svjesno pravodobnog uključivanja u prihvaćanje bioplastike kao važne skupine ukupne plastike, Društvo za plastiku i gumu odlučilo je 22. i 23. studenoga 2012. organizirati skup Bioplastika – danas i sutra. Mjesto održavanja skupa odredit će se naknadno.
Pokušat će se osigurati nazočnost što većeg broja eksperata iz zemlje i svijeta kako bi se raspravile osnovne teme vezane uz to područje.
Osnovne teme Savjetovanja su:
• ekonomska važnost bioplastike danas i sutra
• zašto biomasa kao ulaz u proizvodnju bioplastike?
• osnovni postupci dobivanja bioplastike
• razlikovnost svojstava bioplastike i fosilne plastike
• važnije primjene bioplastike
• prednosti i nedostatci bioplastike
• gospodarenje bioplastikom
• terminološka pitanja vezana uz bioplastiku.
Posebnu pozornost treba posvetiti sve naglašenijoj promidžbi biorazgradljivih plastičnih proizvoda.
Time su naznačene samo neke od tema predviđenog skupa.
Kotizacije za autore i sudionike iz gospodarstva su 1 200 kuna, a iz sveučilišta i instituta 600 kuna.
Prijave sažetaka primaju se do 2. srpnja 2012. na e-adresu dzpg@fsb.hr ili telefaksom: + 385 1 631 41 97.
Za dopunske obavijesti možete se obratiti voditeljici skupa putem e-adrese dzpg@fsb.hr.
Organizacijski odbor
Voditeljica Skupa
Prof. Đurđica Španiček
U susret nam dolazi ACHEMA 2012 – sajam koji se proteklih godina dokazao kao najznačajnije svjetsko okupljalište proizvođača opreme za procesnu industriju, kemijski inženjering, industriju zaštite okoliša i biotehnologiju. Trideseti put za redom najbolji svjetski proizvođači potrudit će se pokazati najnovija tehnička dostignuća, od kojih se sve više očekuje da aktivno sudjeluju u očuvanju okoliša, ali i da novim pristupom tehnološkom razvoju postanu “okidač” i ubrzaju izlazak kako lokanih, tako i svjetske ekonomije iz recesijskog kruga.
MURAPLAST, danas u Hrvatskoj najmo-
dernija i najveća tvrtka za proizvodnju plastičnih vrećica i folija za ambalažu kao i ostalih folija za široku potrošnju te folija za korištenje u građevinarstvu i poljoprivredi, na svojim je internetskim stranicama dala svoje viđenje plastičnih vrećica. Pa evo, prenosim s njihove službene web stranice zanimljiv i informativan pogled na plastične vrećice:
PLASTIČNE VREĆICE
Plastične vrećice vizualno onečišćuju okoliš, ali ne zagađuju zemlju, vodu niti zrak. Odbačene u okoliš postaju izložene na sunčevoj svjetlosti koja ih razgrađuju na ugljik i vodu ovisno o intenzitetu izloženosti UV zraka koje su dio normalne sunčeve svjetlosti. Za razgradnju plastične vrećice kao i kod folija za poljoprivredu i ostalih predmeta napravljenih od polietilenskog filma koje su izložene sunčevoj svjetlosti stoga je potrebno desetak godina, dok se praktična upotrebljivost predmeta napravljenog od polietilenskog filma koji je bio pod utjecajem Sunca broji u mjesecima. Tvrdnje o 1000 godina razgradnje plastične vrećice bez obzira na uvjete je netočna i sve se manje spominju. Vrećice zatrpane u smeću mogu izdržati i nekoliko stotina godina.
Plastične vrećice proizvode se od materijala polietilena kojega tvore ugljik i vodik – osnovne kemijske sastojke, koji nisu štetni za okoliš. Polietilen je inertna tvar koja ne zagađuje vodu niti zrak. Korištene plastične vrećice kao i drugi plastični otpad može se reciklirati te kao takav ponovno upotrijebiti u drugim plastičnim proizvodima. Cijena reciklata dobivenog od polietilenskog otpada blizu je polovice cijene originalne sirovine. PVC (polivinilklorid) se ne upotrebljava u proizvodnji vrećica za nošenje niti ne spada u istu grupu materijala kao polietilen. PVC vrećice se koriste u farmaceutskoj industriji za infuziju, krv i slično. Uz to PVC nije radioaktivan materijal kako se negdje proziva.
Plastične vrećice mogu zadovoljavati uvjete biorazgradnje po određenim normama. Takve vrećice se dobivaju proizvodnjom od poljoprivrednih kultura kao što je kukuruz (biorazgradive prisustvom topline, vlage i bakterije) ili dodavanjem aditiva (biorazgradnja u prisustvo kisika) u polietilen. Ima mnogo diskusija o tome da li su takva rješenja pogodna ili ne jer novije studije prikazuju da su višestruku korištene "standardne" vrećice za sada najbolje rješenje. Osim biorazgranje trendovi su smanjivanje utjecaja globalnog zagrijavanja što se temelji na smanjivanje utjecaja ugljika (CO2 footprint). Osim klasičnog načina smanjenja debljine poboljšavanjem mehaničkih karakteristika postoje hibridna rješenja dodavanjem posebnih materijala koja smanjuju CO2 footprint za do 30 %, a od nedavno je dostupan polietilen napravljen na 100 % prirodnoj bazi (šećerna trska) koji ima identična svojstva kao "standardni" polietilen. Takav polietilen nije biorazgradiv, ali mu se može dodati biorazgradivi aditiv. Mora se napomenuti da gotovo svi proizvođači u Hrvatskoj sa svojim postojećim strojevima mogu proizvesti sve navedene biorazgradive folije i vrećice. Mogućnost kompletnog prelaska na biorazgradive vrećice iz "jestivih" materijala trenutno se ne smatra mogućim jer nema dovoljno materijala na tržištu (manje od 1 % u odnosu na klasičan materijal) makar su investicije u tom području vrlo velike što je i vjerojatno i djelomično utjecalo na rast pojedinih "jestivih" materijala i trendove zabrana.
Važna karakteristika što se često ignorira u javnosti je smanjivanje težine vrećice uz dobivanje iste mehaničke karakteristike. Tako da je MURAPLAST u stanju proizvesti znatno lakšu i tanju vrećicu koja može izdržati istu masu u odnosu na standardnu polietilensku vrećicu.
Od 100 % recikliranog polietilena koji može biti industrijskog porijekla ili od sakupljanog selektiranog otpada iz kućanstva moguće je napraviti nove plastične vrećice. Uporabom do približno 20 % recikliranog polietilena nema znatnog narušavanja mehanike, dok kod većeg udjela reciklata pogotovo od sakupljenog selektiranog otpada iz kućanstva može doći do oslabljenja mehanike jer polietilen kod svakog recikliranja gubi svoja mehanička svojstva (dolazi do degradacije odnosno pucanja polietilenskih veza na isti način kao od UV zračenja).
Papirnate vrećice u prošlosti su zamijenjene plastičnima zbog financijskih, ekoloških i praktičnih razloga. Papirnate vrećica, su biorazgradive, ali su skuplje, u transportu, na otpadu i u trgovinama troše mnogo veći prostor (volumen), troše više energije gledano od početka do kraja njihovog korištenja te pri njihovoj ukupnoj proizvodnji više zagađuju okoliš (zrak i vodu).
Bez zadovoljenih SVIH uvjeta biorazgradnje niti jedna vrećica bilo da je plastična, papirnata, oxo ili hidro-biorazgradiva neće jednostavno "nestati".
Procjena je da se 75 % plastičnih vrećica ponovno koristi u kućanstvu za skladištenje stvari, vreća za smeće i druge korisne stvari. Plastične vrećice su jedan vrlo efikasan proizvod koji se može višestruko koristi. Njihovom zabranom došlo bi do velike ekspanzije u kupnji plastičnih vreća za smeće, metalnih i plastičnih kontejnera za skladištenje stvari, te papirnatih vrećica koje bi povećale volumen smeća. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su instalirane nove linije za proizvodnju vrećica te će se uz još nekoliko investicija moći će se zadovoljiti dobar dio Hrvatskih potreba.
Plastične vrećice su u zadnje vrijeme unatoč svojem malog značaju na utjecaj na okoliš postale neka vrsta negativnog simbola loše navike, zagađenja okoliša te nepotrebne ljudske potrošnje stoga su došle na metu mnogih organizacija za zaštitu okoliša, interesnih skupina i političkih skupina koje ih koriste u svoje svrhe.
Ako godišnja potrošnja vrećica prosječnog EU građanina ima isti utjecaj kao da se taj isti građanin provozio 13 km autom (kako je utvrđeno istraživanjem kojeg je proveo austrijski institut Denkstat - više o tome na sljedećem LINKU, a ova je studija predstavljena i na ovom blogu u postu "Korištenjem plastike značajno štedimo energiju") koji još k tome malo troši čemu toliki fokus na tim vrećicama? Pretjerano nepotrebno uzimanja i bacanja vrećica je jedno, ali odlazak u šoping autom u dućan udaljen 6 km po najvećoj gradskoj gužvi da bi se kupio novi (najnoviji) mobitel i pritom na kasi izjaviti "Hvala, ali ne koristim plastične vrećice" te se tada osjećati odlično zbog dobrog dijela te brige o okolišu je drugo.
SOLUCIJE
Plastika za sada nema alternativu kao ambalažni materijal. Ona je u biti alternativa drugim materijalima. Niti jedna ambalaža ne bi trebala niti smjela završiti na odlagalištu otpada. Najveći problem plastičnih vrećica je kultura njihovih korisnika. Akcijama, obrazovanjem i omogućavanjem njihovog recikliranja uvelike bi smanjilo taj problem. Na korisnicima vrećica je da višestruko koriste plastičnu vrećicu, da je napune do kraja pri kupovini, te da je na kraju ili upotrijebe kao vreću za smeće ili daju na recikliranje. Na kupcima plastičnih vreća je da naruče plastične vreće koje se mogu višestruku koristi i da daju mogućnost da njihovi korisnici bez naknade mogu zamijeniti staru vrećicu novom. To bi dućanima povećalo lojalnost kupca, omogućilo bi se sakupljanje (vrećice zauzimaju mali volumen), te smanjilo njihov udio u smeću.
ZAKONSKA REGULATIVA U HRVATSKOJ
Prema izmijenjenom pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 81/08) plastične vrećice se izjednačavaju s ambalažom, te pravna ili fizička osoba koja stavlja vrećice na tržište (npr. trgovački lanci koji prodaju/dijele vrećice) trebaju platiti naknadu zbrinjavanja od 1.500,00 kn po toni. Ukoliko se vrećice predaju obrađivaču on je dužan isplatiti 1.500,00 kn za tonu sakupljenih vrećica. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05) razlikuje Ambalažera (proizvođača ili uvoznika ambalaže) od Proizvođača (koji stavlja ambalažu na tržište). Naknade plaćaju Proizvođači.
EUROPSKE DIREKTIVE ZA AMBALAŽU I OTPAD
Ako pogledamo europske direktive za pakiranje i otpad možemo vidjeti da svako pakiranje mora zadovoljavati nekoliko od sljedećih uvjeta:
1. Povrat i reciklaža
• Povrat u obliku spaljivanja otpada (materijal mora zadovoljavati određeni energetski povrat)
• Organski povrat u smislu da ambalaža može biti razgradiva.
• Materijal se može reciklirati
2. Smanjenje korištenja materijala za pakiranje
• Treba identificirati kritičnu točku za smanjivanje mase i volumena pakiranja (EN 13428:2004)
3. Ponovno korištenje
• Ambalaža mora biti napravljena da se može ponovno koristiti (EN 13429:2004)
4. Smanjivanje opasnih komponenata
• Ambalaža ne smije sadržavati određene opasne tvari, niti se one ne smiju emitirati kod proizvodnje
5. Teški metali
• Ambalaža ne smije sadržavati određene teške metale.
Ako definiramo vrećicu kao ambalažu standarne polietilenske vrećice mogu biti spaljivane u potrebe povrata energije (kalorijski dobitak od 22 MJ/kg po EN 13431), mogu se reciklirati (EN 13430), može im se bitno smanjiti masa (EN 13428), mogu se ponovno koristiti (EN 13429), ne sadrže određene opasne tvari niti teške metale.
Recikliranje i energijsko iskorištavanje otpadne plastike
Plastika može jednostavno biti rerciklirana i još k tome je vrijedan izvor energije. Industrija cementa još je sredinom devedesetih započela s korištenjem visoko kalorične plastike za proizvodnju topline u svojim pećima. Od tog vremena, količina plastike koja se koristi kao izvor energije u stalnom je porastu, do danas desetak puta. Istraživanja pokazuju da je ovakav način iskorištenja odbačene plastike ne samo ekonomski opravdan, već ostvaruje i značajne ekološke benefite. Korištenje otpadne plastike u svrhu dobivanja toplinske energije donosi značajne uštede, učinkovit je način za opskrbu gradova toplinom i električnom energijom u gradovima širom Europe, a istovremeno smanjuje se plastični otpad na odlagalištima, štedi se prostor i pomaže se očuvanju okoliša.
Kakva je situacija bila u Europi 2008. godine vidljivo je na sljedećem dijagramu:
Europsko udruženje plastičara - PlasticEurope podržava usmjeravanje visoko kalorične plastike s odlagališta u procese recikliranja odnosno upravljanje otpadnom plastikom kao izvorom sirovina i energije s ciljem postizavanja ekološki učinkovitih rješenja. Ekološki učinkovito upravljanje plastičnim otpadom je dio integralnog upravljanja sustavom otpada, a uključuje sve opcije - mehaničko recikliranje, recikliranje radi dobivanja sirovina i energijsko iskorištavanje.
Plastic Europe podržao prijedlog zabrane odlagališta otpada
Europsko udruženje plastičara PlasticEurope objavilo je da podržava prijedlog člana europskog parlamenta Gerben-Jan Gerbandyja koji je on predložio donošenje propisa Europske unije o zabrani odlagališta otpada. Kako je izjavio Jan-Erik Johansson, direktor programa za sirovinsku učinkovitost pri udruženju PlasticsEurope "… to je ohrabrujući prijedlog. Vjerujemo da je zabrana odlagališta otpada ključ za rješavanje problema upravljanja otpadom kao izvorom sirovina. Svake godine 10 miliona tona plastike zakopava se na europskim odlagalištima. Ta plastika može biti sirovinska osnova za recikliranje i energijsko iskorištavanje te može omogućiti otvaranje tisuća radnih mjesta."
U svibnju 2011. godine, PlasticEurope pozvalo je političare da podrže napore ovog udruženja na smanjenju plastike na otpadima i dovođenja do nule do 2020. godine. Sedam EU članica plus Norveška i Švicarska postigle su manje od 10% plastike u otpadu na odlagalištima, međutim 15 ostalih zemalja imaju i do 60 % odbačene plastike na svojim odlagalištima. Prema mišljenju stručnjaka PlasticEurope to je rezultat slabe pravne regulative ovog područja u tim zemljama.
Plastika nađena dublje u oceanu nego se pretpostavljalo
Komadići otpadne plastike nađeni u oceanskim dubinama manji su nego što ljudi misle. Mnogi izmjereni su veličine milimetra.
Problem plastičnog otpada u oceanima možda je veći nego se je do sada mislilo i nego je objavljivano u nekim dosadašnjim istraživanjima. Bojazni ekologa temelje se na najnovijem istraživanju kojeg je proveo istraživački tim dva američka sveučilišta - University of Washington i University of Delaware koji su utvrdili da se plastični komadići nalaze dublje ispod oceanske površne. Kako izjavljuju voditelji istraživačkog tima Giora Proskurowski i Tobias Kukulka, to znači da je do sada problem plastičnog otpada u oceanima podcjenjivan.
Istraživanje je provedeno u sklopu Sjeverno Atlantske ekspedicije 2010. godine tijekom kojega je u uzetim uzorcima s različitih dubina (i do 30 metara) u svakom nađeni mali komadići plastike. Međutim, istraživanje nije moglo niti je imalo plan utvrditi niti procjenjivati koliko plastike ima u svjetskim oceanima. Za takvo što je potrebno puno više istraživanja.
Honeywell International Inc. radi na realizaciji tehnološkog rješenja za pridobivanje etilena iz metana (iz prirodnog plina) u jednostupanjskom procesu. Pratitelji događanja na ovom području razvoja kemijske tehnologije smatraju da će Honeywell, ukoliko uspije komercijalizirati tehnologiju, prvenstveno značajno sniziti troškove proizvodnje etilena te time napraviti značajan prodor na tržište sirovina za proizvodnju plastike vrijedno više milijardi dolara.
Rajeev Gautam, izvršni direktor Honewwellovog UOP petrokemijskog sektora izjavio je da je potrebno još nekoliko godina dok ova tehnološka rješenja ne postanu komercijalno prihvatljiva. "Imamo eksperimentalno kompletno provjeren koncept i uvidjeli smo određena područja za moguća poboljšanja. Stoga je sljedeći korak rad na razvoju tehnologije i dogradnji rješenja".
Prema procjeni g. Gautama, cijena tako proizvedenog etilena mogla bi biti i do 40 % niža od sadašnje, što bi bitno utjecalo na cijenu polietilena i plastičnih proizvoda dobivenih iz te vrste plastike. Također, ovaj proces omogućava i široku primjenu metana iz drugih izvora, a ne samo iz destilacije iz prirodnog plina, npr. iz bioplina koji se dobiva prilikom razgradnje biomase ili iz ugljena, kojeg je prema procjenama danas u svijetu na dovoljnim i eksploatacijski isplativim zalihama.
Evo pregleda objavljenih video zapisa. Link će biti s lijeve strane u boxu, pa će biti moguće jednostavno doći do pregleda i izabrati ono što posjetitelja bloga zanima:
Kao što sam i ja u subotu napisao komentar 
"Promjena svijeta nemoguća je provođenjem, pa i najdoslje-dnijim, smjernica održivog razvoja, jer je u samoj riječi “održivi razvoj” prisutno temeljno protuslovlje naše civilizacije – razvoj čovjeka nauštrb drugih bića i resursa ove planete."
Eto, pitam se odakle tim "prijateljima životinja" ti podaci, odakle im dokazi za tako olako izrečene tvrdnje. Ja nisam "prijatelj životinja" ja jesam prijatelj životinja, ali ne pada mi na pamet davati izjave "na njihovom terenu". Pogotovo ne neprovjerene i nedokazane.
Ma ne, to je samo zgodan naslov. 
Vrhovni sud Indije pozvao je saveznu Vladu Indije, kao i Vlade indijskih država da zabrane plastične vrećice "u interesu zaštite prava ljudi i životinja". Sud je objavio da vrećice zagušuju jezera, bare i urbane kanalizacije, čime se stvara "opasnost za sljedeće generacije koja je veća od atomske bombe".
Nakon što je prije tri mjeseca prvi u Hrvatskoj u svoju ponudu uveo biorazgradljive vrećice, Spar je počeo i naplaćivati plastične vrećice po simboličnoj cijeni od 11 lipa. Ovim korakom Spar želi ograničiti prekomjerno korištenje plastičnih vrećica koje nakon jednokratne upotrebe uglavnom završe u smeću i potom u okolišu. Naime, samo u prošloj godini u hipermarketima Interspar podijeljeno je 9,5 milijuna plastičnih vrećica. Kako bi kupcima ponudio alternativu plastičnim vrećicama, Spar je u studenom uveo biorazgradljive vrećice od kukuruznog škroba, kojih je do sada prodano preko 49 tisuća, a u pripremi su višekratna kartonska nosiljka i platnena vrećica.
Sve učestalije se u znanstvenim, stručnim i proizvodnim krugovima naglašava važnost pronalaženja novih sirovina za proizvodnju plastike. Naime ograničene su zalihe fosilnih goriva (nafta i plin). Istodobno najnovija primijenjena znanstvena dostignuća omogućavaju proizvodnju plastike i od uzgojene ili otpadne biomase. S obzirom na to da se radi o biomasi kao ulazu u proces, uvriježilo se tako proizvedenu vrstu plastike nazivati bioplastika. Zahtjev za proširenjem uporabe bioplastike, zbog boljeg korištenja, prvenstveno otpadne biomase za proizvodnju najraznovrsnijih plastičnih materijala u potpunosti je opravdan.
Problem plastičnog otpada u oceanima možda je veći nego se je do sada mislilo i nego je objavljivano u nekim dosadašnjim istraživanjima. Bojazni ekologa temelje se na najnovijem istraživanju kojeg je proveo istraživački tim dva američka sveučilišta - 
