Plastično je fantastično

Američka agencija za ispitivanje javnog mnijenja Reason-Rupe sačinila je u svibnju 2013. savezno istraživanje o odnosu Amerikanaca prema zabranama plastičnih vrećica. U telefonskom istraživanju su sudjelovale 1003 odrasle osobe starije od 18 godina, iz svih krajeva Amerike, različitih obrazovnih razina. Rezultati su zanimljivi.

Od San Francisca u Kaliforniji do Austina u Teksasu, lokalne samouprave gradova i okruga uvele su različite vrste zabrana jednokratnih plastičnih vrećica. Međutim, 82 % anketiranih izjavilo je da su trgovine i kupci ti koji trebaju odrediti koje će se vrećice nuditi kupcima i koje će kupci imati prilike odabrati na blagajnama, a samo 15 % ispitanika drži da to treba odrediti gradska, lokalna ili državna uprava.

60 % Amerikanaca protivi se zabrani jednokratnih plastičnih vrećica, 37 % podržava zabrane.

Detaljne tablice možete vidjeti na sljedećem LINKU, a ovdje niže dajem generalni pregled odgovora na postavljena pitanja o vrećicama:












Izvor:
Reason.com

Ovim postom nastavljam s objavljivanjem najzanimljivijih predavanja sa savjetovanja Društva za plastiku i gumu "Bioplastika - danas i sutra". Mr.sc. Maja Rujnić Sokele predstavila je osnove bioplastike u jednoj vrlo preglednoj, edukativnoj i zanimljivoj prezentaciji koju objavljujem u nastavku.

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 25

Rast kapaciteta proizvodnje biopolimera do 2015. godine znatno je veći (više od 3 puta) nego se planiralo samo godinu dana ranije

U plastičnim vijestima br. 12 - "Predviđa se značajan rast proizvodnje bioplastike" naveo sam da će se slijedom prošlogodišnjih rezultata istraživanja, dakle rezultata iz 2012. godine, koje je proveo Institut za bioplastiku i biokompozite Sveučilišta u Hanoveru, proizvodnja bioplastike povećati do 2016. godine 5 puta - na 5,779 miliona tona (ipak, u odnosu na očekivanih 300 miliona tona fosilne plastike to predstavlja zanemarivih manje od 2 %).

Međutim, samo godinu dana ranije, u svibnju 2011. isti taj institut predviđao je znatno manje količine odnosno znatno manji porast. Samo 1,710 miliona tona bioplastike (gornji dijagram). A kako je to bilo planirano po tipu bioplastike, može se vidjeti u donjem dijagramu.

Pojašnjenja:
Bio PE - biopolietilen
Bio PET - bio poli (etilen - teraftalat)
PLA - polilaktid
PHA - poli(hidroksi-alkanoat)
Biodegradable Polyesters - biorazgradljivi poliesteri
Biodegradable Starch Blends - biorazgradljive mješavine škroba
Bio PVC - poli(vinil-klorid)
Bio PA - biopoliamid
Regenerated Celulose (hydrated cellulose foils) - regenerirana celuloza (hidrirana celulozna folija)
PLA Blends - mješavine polilaktida
Bio PP - biopolipropilen
Bio PC - biopolikarbonat
Others - Ostalo



Izvori:
Bioplastic Inovation
European-Bioplastics.org

Priredila: dr.sc. Đurđica ŠPANIČEK

Govoreći o biopolimerima kao novim materijalima, događa se slično kao svojedobno s kompozitnim materijalima, o kojima se u drugoj polovini 20. stoljeća naveliko pisalo kao o novim materijalima zaboravljajući pritom da se radi samo o usavršenim, naprednim materijalima i da su, prema definiciji, takvi materijali spominjani još u biblijsko doba.


Uvod

Govoreći o biopolimerima kao novim materijalima, događa se slično kao svojedobno s kompozitnim materijalima, o kojima se u drugoj polovini 20. stoljeća naveliko pisalo kao o novim materijalima zaboravljajući pritom da se radi samo o usavršenim, naprednim materijalima i da su, prema definiciji, takvi materijali spominjani još u biblijsko doba. Svakako, komponente ondašnjih i današnjih kompozita bitno su različite. I biopolimeri se smatraju novim i modernim materijalima iako su i oni veoma dugo u uporabi. Moderna industrijska uporaba organskih makromolekulnih materijala počela je oko 1850. velikom skalom proizvoda upravo od biomaterijala: vulkaniziranoga kaučuka, celuloznog nitrata i celuloznog acetata. U knjizi Practical Plastics Illustrated iz 1947. godine navedeno je: Dva od mnogih istaknutih i dalekosežnih događaja modernog svijeta bila su otkrića parkezina 1864., plastike celuloznog tipa koju je pronašao engleski kemičar Alexander Parkes, te 1907. Baekelandovo otkriće bakelita. Tomu treba dodati proizvodnju umjetnog rogovlja iz mliječnih proteina, kazeina, koje se proizvodilo sve do kraja 19. stoljeća, i imate temelje na kojima je izgrađena velika plastičarska industrija. ¹

No spomenuti parkezin i kazein nisu bili prvi biopolimeri.

Bioguma

Prvi tehnički uporabljiv proizvod u današnjem smislu pojma biopolimer je modifi cirani kaučuk. Prema spoznajama istraživača s Massachusetts Institute of Technology, drevni su stanovnici Srednje Amerike proizvodili gumu od lateksa oko 3 500 godina prije modernog pronalaska vulkaniziranja te su pravili različite smjese za različite primjene (slika 1). Do toga otkrića prvim proizvođačima biopolimera smatrani su Kinezi, koji su već od 1122. do 255. godine pr. n. e. rabili različite prirodne smole građene od kompleksnih organskih makromolekula, dakle biopolimera, za lakiranje različitih proizvoda, a koje se mogu smatrati pretečom šelaka, biopolimera koji se i danas rabi u industriji namještaja.

SLIKA 1 – Aztečki bog Xiuhtcuhtli nudi gumene lopte za ceremoniju²

Biopolimer kaučuk naziv duguje domorocima s područja Amazone i u prijevodu bi značio drvo koje plače. Naime, zarezivanjem kore kaučukovca izlazio bi bijeli sok koji je podsjećao na suze pa otuda naziv. Domoroci nisu samo izumili gumu nego su i usavršili sustave kemijske obrade za dobivanje različitih svojstava gume. Rezultat je bila čvrsta guma otporna na trošenje za proizvodnju potplata sandala, loptica za igre ili za rastezljive trake.

Ljepljiva kapljevina sušila se u krhku čvrstu tvar, prirodni lateks, koji sadržava uljasti izopren, te je miješana sa sokom biljke Ipomoea alba (slično slaku vinove loze). Prvi polimeričari tog doba smješavali su smjesu do pretvorbe u bijelu masu koju su rukama praoblikovali u gumene lopte i slične artefakte.

Proces je sličan današnjoj vulkanizaciji jer je dodani sok dovodio do umreživanja polimernih molekula. Drevni stanovnici Srednje Amerike imali su dovoljno vremena usavršiti svojstva jednostavnom primjenom pokusa i pogreške, dakle običnom empirijom. Do dolaska španjolskih osvajača proizvodili su do 16 000 gumenih lopti godišnje te velik broj gumenih kipova, sandala, vrpca i traka. Neke od tih lopti različitih promjera pronađene su u arheološkim nalazištima u Meksiku (slika 2). Najstarija datira još od 1 600 godina prije nove ere. Te su lopte bile važne za ceremonijalne igre, a uključivale su klađenje za zemlju, robove i ostale vrijednosti.

SLIKA 2 – Čvrsta gumena lopta slična onoj kojom su se koristili Azteci iz nalazišta Kaminaljuyu, 300 godine pr.n.e.²

Lateks, sok drveta kaučukovca, postao je poznat u Europi već u 18. stoljeću, nakon što je francuski istraživač poslao prve uzorke za istraživanje. Tijekom puta do Europe sok je koagulirao pa ga je trebalo ponovno otopiti. U početku je jedino poznato otapalo bilo svježe destilirano terpentinsko ulje. Godine 1761. uspjelo je jednom Francuzu iz takve otopine pripremiti elastične gumene cijevi i katetere. Nakon što je engleski istraživač Joseph Priestley izumio gumicu za brisanje, došao je kaučuk u trgovinu i u tom obliku. Već je 1803. u Parizu osnovan prvi pogon za proizvodnju gumenih traka, a 1811. pojavili su se i u Beču prvi proizvodi načinjeni na osnovi prirodnoga kaučuka. No kako u to vrijeme još nije bio poznat proces vulkaniziranja, takvi su proizvodi bili kratka vijeka.

Industrijska proizvodnja gumenih dijelova na osnovi prirodnoga kaučuka

Prvi preduvjet za industrijsku preradu kaučuka ostvario je Thomas Hancock 1819. konstruiravši stroj za plastificiranje kaučuka.3 U tzv. mastikatorima, dakle valjcima, koje su tada još pokretali konji, razgrađivale su se dugačke molekule izoprena u manje dijelove zbog vlastitog zagrijavanja. Tada se još nije znalo koja je kemijska osnova procesa mastikacije. Škot Charles Macintosh je 1823. patentirao svoj poznati materijal za kabanice: dvoslojni materijal s međuslojem kaučuka. Ubrzo su takvi kišni kaputi postali zaštitnim znakom engleskih putnika. Čak je Sherlock Holmes nosio takav kaput. Ipak, ljeti bi oni postajali ljepljivi, a pri temperaturama ispod –10 ^oC vrlo kruti.

Tek 1832. Friedrich Wilhelm Ludersdorff sastavio je prve opaske o djelovanju sumpora na kaučuk. U traženju postupka kojim bi se poboljšala svojstva kaučuka, Nathaniel Hayward 1838. godine sasvim je slučajno otkrio da pri djelovanju sunca na smjesu kaučuka i sumpora dolazi do očvršćivanja površine. Njegov postupak, koji je prijavio za patent, otkupio je Charles Goodyear, a 1844. Thomas Hancock počeo je proizvoditi tvrdu gumu. I, moglo bi se reći, sve ostalo je povijest.

Iako većina ocem današnjih pneumatika smatra Johna Boyda Dunlopa, prvenstvo u primjeni pneumatika, ali prije doba automobila, pripada Robertu Williamu Thomsonu, koji je platno zasićeno otopinom kaučuka stavljao na drvene kotače parnih vozila još sredinom 19. stoljeća.4

Možda bi još samo trebalo spomenuti jednu od manje poznatih modnih primjena tvrde gume. Od nje su se krajem 19. stoljeća izrađivale umjetne riblje kosti, važni umeci za ovratnike muških košulja i ženske steznike.

Kazein

Drugi od davnina poznat biopolimer, preciznije bioduromer je kazeinska smola, poznatija kao umjetno rogovlje,5 dobivena umreživanjem mliječnih bjelančevina. Do tada upotrebljavano rogovlje za svjetiljke ili intarzije dobivalo se uparavanjem govedskih rogova, što je bio vrlo zahtjevan postupak. To je rogovlje pokazivalo sklonost savijanju, što je bilo posebno nezgodno kod intarzija jer bi takvi dijelovi onda iskakali iz cjeline.

Primjer starog recepta za dobivanje takvih kazeinskih smola pronašao je Georg Schnitzlein³ u sklopu istraživanja za svoju disertaciju. Bavarski benediktinac Wolfgang Seidel (1492. – 1562.) ostavio je dva zapisa u kojima je sakupio kemijske, medicinske, metalurške i zanatske recepture i savjete. Znakovito i za ondašnje vrijeme neuobičajeno, svoje zapise obogatio je doslovnim citatima onako kako su mu kazivali.

U svojem zapisu spominje bezbojnu, prozirnu kazeinsku smolu, prozirnu tvar kao rog. Izjava je preuzeta od Bartolomea Schobingera (1500. – 1585.), koji je svojedobno, zahvaljujući uspješnom djelovanju kao trgovac željezom, čelikom i bakrom, postao jedna od najbogatijih osoba u švicarskim kantonima. Na početku recepta za dobivanje kazeinske smole navedene su prednosti ...kao rogovlje, koje se može oblikovati, a ostaje prozirno.

Na kraju recepta navodi da se s tim rogovljem može raditi što god se poželi . Umjesto mukotrpnog umetanja dijelova u intarzije, one su se mogle jednostavno zaliti smolom. Za postizanje različitih boja pod umjetno se rogovlje umetao papir u boji.

Današnjim rječnikom recept bi glasio: treba uzeti masni sir, usitniti ga, staviti u kotao, dodati vodu i pustiti da vrije jedan dan, maknuti ga tada s vatre, ohladiti, ostaviti da se slegne gusta tvar, a bijelu tvar kao mlijeko odliti. Postupak treba ponavljati toliko dugo dok se ne prestane stvarati bijela tvar. Na dnu ostaje tvar žilava kao rog, koja se ubaci u vruću lužinu i još topla oblikuje. Zajedno s kalupom uroni se u hladnu vodu u kojoj se očvrsne i ostane prozirna.

Osnovna sirovina za dobivanje kazeina su mliječne bjelančevine, dakle uklapa se u današnju definiciju biopolimera, preciznije bioplastike. U razdoblju od 15. do 18. stoljeća umjetni materijali bili su samo, uz različite dodatke, modificirani prirodni materijali, ono što bi se prema današnjoj definiciji smatralo određenom vrstom biomaterijala.

Celulozni proizvodi

Ali tijek događaja to je promijenio. Devetnaesto stoljeće je stoljeće imitacija i zamjenskih materijala. U novinskom napisu iz 1889. vezano uz Svjetsku izložbu u Parizu piše: Sve od željeza – to je deviza današnjice. Sve od ljepenke – to je deviza sutrašnjice. K tome još i celuloza, koje se nudi u različitim varijantama, jer se može savijati, odgovara svim zahtjevima, svim prigodama i može preuzeti sve uloge. ³ Očito je autor teksta bio pod utjecajem velikog broja celuloidnih surogata, tada novih materijala na celuloznoj osnovi. Najava doba ljepenke nije se ostvarila, ali bilo je očito da se na području materijala očekuje neko novo vrijeme. Ono nije došlo preko noći. Postavlja se pitanje zašto u tom razdoblju druge polovine 19. stoljeća više nisu bili dostatni poznati materijali. S tehničkog stajališta odgovor nije jednostavan, jer je većina proizvoda tadašnje kemije polimera (ako se to uopće može tako nazvati!) imala podjednake teškoće pri prerađivanju kao i poznati prirodni materijali.

Objašnjenje se krije u velikim socijalnim promjenama u europskim zemljama. Aristokraciji je pri izgradnji palača bilo važno da je gradnja i oprema prava: skulpture od mramora, bronce ili porculana, namještaj od drva s intarzijama od skupocjenog drva ili bjelokosti. Umjetni je mramor u 18. stoljeću bio skuplji od pravoga.

Odlazak mnogih dinastija pridonio je razvoju građanstva, koje se bogatilo i počelo imitirati plemstvo. Izrada kopija kompliciranoga plemićkog namještaja za građanske salone bila je vrlo skupa pa su se počeli tražiti zamjenski materijali koji bi pojeftinili proizvodnju uz zadovoljavajuće učinke. Jedan od takvih, u to vrijeme dosta raširenih materijala je ljepenka (f. papiermache ), koja se pripremala od papirne mase, dakle celulozne osnove, uz dodatak boja, gipsa, i od takve su se smjese prešali i nakon sušenja dobivali različiti oblici. Tako su se u to vrijeme dobivale glave za lutke ili imitacije zidnih obloga. Kvaliteta je varirala ovisno o ostalim dodacima, posebno o vezivu, otopini kaučuka ili tutkala, koja je mogla dati različitu tvrdoću ljepenke.³

Za vanjske dekoracije ljepenka je morala biti vodootporna. To se postizalo dodavanjem prije prešanja smjese za impregnaciju koja se pripravljala od natrijeva karbonata, smole drveta, kaučuka i vapna. Ništa ne može bolje opisati lov na surogate u 19. stoljeću od činjenice razvoja receptura za surogate. Tako se u zbirci recepata tehničke kemije nalaze recepture za nadomjestak za ljepenku (dakle surogat surogata). U trgovinama se mogla naći emajlirana ljepenka, čiji je glavni sastojak na površini bio klorocink.

Za razvoj ljepenke važna je i socijalna komponenta. Zbog bijede je došlo do velikih seoba u gradove pa se javila potreba jeftinog stanovanja; krovovi su pokrivani vodonepropusnom ljepenkom. Krovna ljepenka koju je pronašao Friedlieb Ferdinand Runge još je i danas u uporabi.

Celuloid

Pravu revoluciju izazvalo je otkriće celuloida kao zamjene za skupu slonovu kost (bjelokost).³

Slonova kost ili bjelokost je prirodna tvar koja bi uranjanjem u fosfornu kiselinu postajala savitljiva i prešanjem je nastajao oblik koji bi nakon uranjanja u vruću vodu zadržala jer bi ponovno postajala tvrda i kruta. Ona je bila čest element za ukrašavanje različitih predmeta. No sredinom 19. stoljeća bjelokosti je bilo sve manje. Raspisana je nagrada za pronalazak zamjenskog materijala. Christian Schonbein pronašao je 1845. postupak nitriranja celuloze. Već 1865. Alexander Parkes prijavio je prvi patent za dobivenje smole iz nitroceluloze i kamfora (parkezin ), a četiri godine poslije Albany Billiard Ball Co. u SAD-u je počela proizvoditi celuloid prema tom patentu. Bilijar je u to vrijeme bio nacionalna igra na Divljem zapadu pa je postojala velika potražnja za bilijarskim kuglama, za koje bjelokost više nije bila dovoljna. Tu su se kao proizvođači istaknula braća Hyatt.


KORIŠTENA LITERATURA:
1. Smith, P. I. : Practical Plastics Illustrated, Odhams Press Ltd, London 1947.
2. www.ishtarsgate.com /forum, 10. 11. 2012.
3. Kunststoffe-ein Werkstoff macht Karriere, izdavač Glenz W., Otto Krätz, So fi ng es an, Carl Hanser Muenchen Wien 1985.
4. Brian Marr, Rubber revolutionary, Materials World, Novembar 2011, 25-27
5. Tolinski, M. : Thermosets stay forever young, Plastic Engineering, (2008)2, www.4spe.org.

Inovativni polimerni materijali smanjuju masu vozila i potrošnju goriva

Potaknuti visokim cijenama goriva, ali i elektrifikacije automobila, inženjeri ulažu veliki napor pri razvoju automobila kako bi ga usmjerili prema trendu: novi automobili moraju biti što lakši, no ujedno zadržati visoku razinu sigurnosti. Primjenom inovativnih polimera, stručnjaci iz Bayer MaterialScience pomažu pri projektima signifikantnog smanjenja mase vozila, uz istodobno pružanje pune slobode konstruktorima pri razvoju vozila. Nove lagane komponente predstavljaju hit među proizvođačima vozila, posebice u segmentu luksuznih vozila, pri čemu jamče apsolutnu sigurnost, unatoč rigoroznom programu »skidanja kilograma«.

Smanjenje kilograma: radi mobilnosti, automobili će u budućnosti morati biti podvrgnuti ekstremnoj materijalnoj dijeti. U prošlosti, vjetrobranska stakla, uređaji za klimatizaciju, sofisticirani audio sustavi i višefunkcionalna sjedala, povisivali su ne samo udobnost već i masu mnogih automobila za po nekoliko stotina kilograma. Međutim, sada trendovi idu u suprotnom smjeru. “Svi proizvođači automobila žele preokrenuti spiralu povišenja mase,” tvrdi dr. Birgit Meyer zu Berstenhorst, voditeljica projekata pri Bayer MaterialScience. A vozači zaista primjećuju učinke dijete na djelu. “Smanjenje mase vozila za stotinu kilograma smanjuje potrošnju goriva za pola litre na stotinu kilometara,” pojašnjava dr. Martin Döbler, stručnjak za vozila pri Bayer MaterialScience. Jedna od mogućih dijetetskih strategija je zamjena metala i stakla plastikom. “Polimeri imaju otprilike polovicu gustoće aluminija, a da se ne spominje usporedba sa čelikom,” izjavljuje dr. Eckhard Wenz, stručnjak za proizvode od polikarbonatnih blendova pri Bayer MaterialScience. Zamjenska plastika sada je načelno dostupna u tehničkom smislu: “Čitavo vanjsko obličje vozila Smart, odnosno karoserija, načinjeno je od plastike,” ističe Wenz. Međutim, razlog zašto se unatoč tome karoserija uglavnom i dalje izrađuje od čelika je iznenađujući, tvrdi kemičar: “Plastika najčešće nije najjeftinije rješenje.”


Slika 1 - Stražnje svjetlo novog Audija A7

Inovativna, lagana plastika za veću slobodu konstruiranja

Samo smanjenje mase nije dovoljno proizvođaču automobila oko odluke za zamjenu metalnog dijela plastičnim. “Oni zahtijevaju više prednosti,” kaže Wenz. Inovativna plastika iz Bayera može dati doprinos u tom području kroz nekoliko oblika: omogućuju veću slobodu konstruiranja, masu manju čak i u usporedbi s klasičnom plastikom, a u nekim slučajevima i za neke dijelove, moguće ih je načiniti od recikliranih komponenata. “Lagana konstrukcija kombinirana s recikliranim punilima; time podupiremo trend prema održivoj automobilskoj industriji,” kaže Meyer zu Berstenhorst. Zajedno sa svojim suradnicima, ona nastoji klasičnu plastiku - Bayflex™ iz Bayera, poliuretan koji se često primjenjuje za male i srednje velike proizvodne serije, načiniti još lakšim. “Byflex je još uvijek jeftiniji za maloserijsku proizvodnju od primjerice polipropilena namijenjenog masovnoj proizvodnji,” pojašnjava Meyer zu Berstenhorst. Međutim, kako mnogi proizvođači automobila danas lagano mijenjaju dizajn modela u redovnim intervalima, rastu i zahtjevi za poliuretanskim (PU) komponentama. Međutim, područje električnih automobila i motosporta također su vrlo važna tržišta za materijale općenito. Bayflex™ 180, Bayerov poliuretan koji sadrži mineralna vlakna kao ojačala, primjenjuju se primjerice za izradu odbojnika, bočnih zaštita, pragova na vratima.

Meyer zu Berstenhorst je sada zajedno sa svojim suradnicima uspjela postići dramatično smanjenje mase poliuretana s pomoću posebnih punila, a bez promjene mehaničkih svojstava. “Naš novi proizvod Bayflex Lightweight, lakši je za 30 postotaka od standardnog materijala,” izvještava kemičarka.


Slika 2 (lijevo) - Slika 3 (desno)
Inovacije u razvoju laganih konstrukcija: inovativne plastične leće koje je razvio dr. Martin Döbler (slika, lijevo) i njegov tim mogu se prešati u teorijski u bilo kojem obliku. Dodatno, uspjeli su fokusirati svjetlo učinkovitije nego li s pomoću staklenih leća.
Dr. Eckhard Wenz i dr. Achim Feldermann (slika, desno, slijeva) stavili su stražnji dio Audija A7 na dijetu primjenom posebnog polikarbonatnog blenda.

Takvo postignuće omogućila je inteligentna kombinacija punila i opsežna ekspertiza u području plastike. “Naš PU ima gustoću oko 0,9 kilograma po litri, što ga čini toliko laganim da pliva na vodi,” tvrdi stručnjak za materijale.

Kako bi bili sigurni da čvrstoća materijala nije kompromitirana u tom procesu, stručnjaci za materijale iz Bayera su zamijenili mineralna vlakna u PU s ugljičnim vlaknima. Do sada, proizvođači automobila su primjenjivali ta crna, ekstremno čvrsta, no ujedno i vrlo skupa vlakna samo za CRP (eng. Carbon Reinforced Parts) komponente za luksuzna vozila i skupe trkaće automobile. Ugljična vlakna najčešće su se prerađivala u obliku tkanine. Međutim, za novi PU materijal, stručnjaci iz Bayera ne trebaju dugačka vlakna, već vrlo fina vlakna duljine manje od 500 mikrometara. “Iz tog razloga možemo koristiti otpad iz proizvodnje CRP dijelova. Reciklirani i svedeni na odgovarajuću veličinu, koriste se u našem Bayflex proizvodu bez snižavanja kvalitete,” tvrdi Meyer zu Berstenhorst. Zajedno sa svojim timom, proizvođači automobila i dobavljači, ona trenutačno ispituje koji omjeri u mješavini daju najbolje rezultate.

Drugi način za signifikantno smanjene mase vozila je primjena glaziranja polikarbonata: primjerice, Bayerovi istraživači zamjenjuju staklo s prozirnim Bayer polikarbonatom Makrolon™. Stručnjaci iz Bayer MaterialScience tima za glaziranje već su razvili prototip za čitav stražnji dio vozila koji sadrži plastično/metalni kompozit.

Audi A7 prikazuje i druge mogućnosti primjene polikarbonata. “Stražnja (peta) vrata vozila imaju vrlo različiti dizajn,” pojašnjava Wenz. Dio stražnjih vrata iznad stražnjih svjetala načinjen je od plastike, specifičnog Bayerovog proizvoda Makroblend™ UT235 M. Materijal mora ispuniti stroge zahtjeve, stoga što se zahtijeva potpuna glatkoća prijelaza na metalne dijelove karoserije. Dodatno, čak i pri temperaturama od 100 stupnjeva Celzijusa - koje ravni dijelovi vozila mogu postići u podne u vrućim klimatskim zonama - plastika točno zadržava svoj prvobitni oblik, prije svega zahvaljujući mineralnom talku dodanom Bayerovom materijalu.

Plastika s ciljanim svojstvima

Plastika se može rastezati samo toliko, koliko joj dopuštaju metalni dijelovi u okruženju. Kako bi razvili posebne materijale koji udovoljavaju specifičnim zahtjevima, specijalisti za polimere pri Bayer MaterialScience više ne istražuju primarno nove, određene vrste materijala. Umjesto toga, razvijaju blendove, mješavine širokog raspona polimernih materijala čija izabrana svojstva se mogu prilagoditi gotovo bilo kakvom zahtjevu. Slično stijeni koja sadrži razne minerale, različite polimerne komponente u blendu se ne kombiniraju na kemijskoj razini; u stvari svaka komponenta se može identificirati pod mikroskopom kao diskretna jedinica. “Mi točno znamo što možemo, a što ne možemo miješati,” naglašava dr. Achim Feldermann, kemičar pri Bayer MaterialScience, odgovoran za razvoj serije proizvoda Makroblend™. Primjerice, Makroblend™ DP7645 koji se primjenjuje za izradu brojnih rešetaka za vozila Audi tijekom posljednjih nekoliko godina, sadrži tanke gumene kuglice koje daju materijalu određenu elastičnost. “Čak i pri temperaturama ispod nule, proizvod se ne smije rascijepati u slučaju nesreće tj. udarca u pješaka,” kaže Wenz.

Stražnja vrata Audija A7, mogla bi se primjerice u skoroj budućnosti načiniti od materijala Makroblend™ GR 235 M, poznatog kao “učinkoviti reciklat”. Materijal sadrži stare PET boce i otpad koji nastaje kod proizvođača ambalaže za vodu. “Pokazali smo po prvi puta kako se reciklati mogu primijeniti i u aplikacijama za segment premium proizvoda,” rekao je Feldermann.

Prema njegovom mišljenju, PET boce iz uređaja za sakupljanje otpadnih boca iz supermarketa, izvrstan su izvor sirovine. “Kao rezultat svih smjernica s područja prehrane, taj polimer je visoke čistoće i u primjeni samo kratko vrijeme.” Druga glavna komponenta nove Bayer plastike je polikarbonat, od kojeg su načinjeni spremnici za vode u uredima. Plastika pomaže automobilima postati vitkima i na drugi način: “Prednja automobilska svjetla definiraju osobnost automobila,” kaže Döbler. “Oni su jedno od najvažnijih elemenata dizajna.” U budućnosti, oči automobila ne samo da će izgledati ekstravagantnije, već će biti i mnogo lakša: nove leće načinjene od plastike, omogućiti će dizajnerima i konstruktorima prethodno neslućenu slobodu, uz istodobno smanjenje mase.


Slika 4 - "Proizvođači automobila dočekuju nas otvorenih ruku kada im dolazimo s našim specijaliziranim sustavima materijala za rješenja u laganim konstrukcijama." - Dr. Birgit Meyer zu Berstenhorst, voditelj projekata pri Bayer MaterialScience

Automobilske oči: polikarbonat za novi LED izgled

Svako automobilsko prednje svjetlo sadrži barem jednu leću veličine otprilike polovice teniske loptice, koja fokusira svjetlo. Do sada, leće su na gotovo svim automobilima bile načinjene od čvrstog stakla. Sukladno tomu, one su vrlo teške, s masom od nekoliko stotina grama. No Döbler i njegovi suradnici su sada razvili polikarbonat koji zadovoljava i najstrože optičke zahtjeve, dok mu je masa svega polovica mase stakla. Kristalno čista plastika Makrolon™ LED 2245 iz Bayer MaterialScience postojana je pri visokim temperaturama i ne zamagljuje se niti nakon dugotrajne primjene. Nadalje, prednost u njenoj masi je dvostruka, jer se leće nalaze na prednjem dijelu prednje osovine: “Smanjenje mase u toj zoni ima pozitivni učinak na voznu dinamiku,” tvrdi Döbler. Kako plastične leće mogu biti proizvedene u gotovo svakom obliku, mogu efikasnije fokusirati svjetlo od njihovih staklenih konkurenata. Na taj način, mogu uštedjeti i dodatnu količinu električne energije, koja se pribraja uštedi radi primjene LED prednjih svjetala u usporedbi s klasičnim halogenim žaruljama. Prvi modeli opremljeni plastičnim lećama još uvijek se primjenjuju u luksuznim klasama vozila proizvođača kao što su Audi i Mercedes, no Döbler očekuje kako će se taj trend brzo proširiti i na srednje velike, kompaktne i električne automobile.


Slika 5 - Matrica materijala za lagane automobile

Matrica materijala za lagane automobile

Automobili su postajali težima tijekom godina. Trend smanjenja mase konstrukcije ubacio je utrku za materijalima budućnosti u višu brzinu: aluminij, nove vrste čelika, magnezij i ugljična vlakna, svi privlače pažnju konstruktora laganih konstrukcija koji rade za proizvođače automobila. Danas, tipična limuzina srednje veličine predstavlja mješavinu širokog raspona materijala. Trajni fokus proizvođača automobila je: lagane a čvrste konstrukcije.


Izvor: Članak preuzet iz časopisa IRT 3000, a koji ga je preuzeo iz The Bayer scientific magazine.

Priredila: Maja RUJNIĆ-SOKELE

U organizaciji Društva za plastiku i gumu na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu održano je 22. studenog 2012. savjetovanje o bioplastici. Na savjetovanju je bilo gotovo 40 sudionika, a održano je devet prezentacija.


Osnovne pojmove vezane uz bioplastiku objasnila je Maja Rujnić-Sokele s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Pojam bioplastike nije baš potpuno jasan jer označava dvije različite stvari – izvor materijala (materijali mogu biti načinjeni od fosilnih izvora i od tzv. obnovljivih izvora, uzgojina) te ponašanje materijala na kraju njegova životnog vijeka (mogu biti biorazgradljivi ili nerazgradljivi). To znači da se u bioplastiku ubrajaju materijali koji su načinjeni npr. od škroba iz kukuruza ili krumpira, koji su uz to biorazgradljivi, te materijali koji su načinjeni od fosilnih izvora, dakle nafte ili prirodnog plina, i također su biorazgradljivi. Tomu pripadaju i materijali dobiveni od proizvoda agrokulture, tj. uzgojina, kao što je npr. polietilen od šećerne trske, ali su tijekom proizvodnje kemijskom modifikacijom izgubili svojstvo biorazgradljivosti pa se po svojstvima ne razlikuju od konvencionalnog polietilena, odnosno nisu biorazgradljivi. Iz navedenog treba zapamtiti samo to da biorazgradljiva plastika može biti načinjena i od nafte ili prirodnog plina, a plastika načinjena od neke poljoprivredne kulture nije uvijek biorazgradljiva. Osnovna prednost plastike na bioosnovi je ušteda fosilnih izvora, kojih će biti sve manje, a bit će sve skuplji. Ako je osnova neka poljoprivredna kultura, u njima je vezan atmosferski ugljik koji su biljke pokupile tijekom rasta, a mogu pridonijeti i razvoju ruralnih područja. Dakako da su uz to povezani i nedostatci, oni vezani uz samu poljoprivredu, kao što su natapanje, emisije stakleničkih plinova, eutrofikacija i acidifikacija tla te smanjenje bioraznolikosti.

Biorazgradljivost je smislena samo kada recikliranje nije izvedivo ili opravdano i kada je ambalaža onečišćena organskim otpadom. Primjerice kod ambalaže i u poljoprivredi, dakle u primjenama kada dodaje vrijednost proizvodu, tj. kada se to svojstvo na kraju zaista i iskoristi. U javnosti prevladava mišljenje da se biorazgradljiv plastični proizvod može odbaciti u okoliš jer će se u njemu brzo i potpuno razgraditi, no to je pogrešno mišljenje jer su za biorazgradnju nužni određeni uvjeti. Neka se biorazgradljiva plastika razgrađuje samo u aerobnim uvjetima (u prisutnosti zraka), neka u anaerobnim uvjetima (bez zraka), pri čemu se razgradnjom razvija metan, neka se razgrađuje u tlu, a neka u morskoj vodi. Međutim sva biorazgradljiva plastika za svoju razgradnju u vremenu određenom normom (najčešće 90, tj. 180 dana) treba određene uvjete koji u okolišu neće biti ispunjeni. Dakle ne treba biorazgradljivu vrećicu baciti u okoliš jer će joj za razgradnju trebati jako puno vremena, a do tada će predstavljati onečišćenje kao i polietilenska vrećica. Danas biorazgradljiva plastika više nije najvažnija, osim u nekim primjenama. Mnogo je važnija plastika na bioosnovi, čija će proizvodnja, prema predviđanjima, sve više rasti.

Plastika na bioosnovi nije novost, što je u svojem predavanju objasnila Đurđica Španiček s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Još 1947. godine Paul I. Smith u Practical Plastic Illustrated zapisao je: Dva od mnogih istaknutih i dalekosežnih događaja modernog svijeta bila su 1864. otkriće parkesina, plastike celuloznog tipa, koju je pronašao engleski kemičar Aleksander Parkes, te 1907. Baekelandovo otkriće bakelita. Tomu treba dodati proizvodnju umjetne rožine (rožina = tvar od koje je načinjen rog) načinjene od mliječnih bjelančevina, kazeina, koji se proizvodio sve do kraja XIX. stoljeća, i imate temelje na kojima je izgrađena velika plastičarska industrija… Početci primjene biopolimera, međutim, sežu mnogo dalje u prošlost, pa je tako i astečki bog Xiuhtcuhtli nacrtan s gumenim loptama koje su služile za ceremonije. Za izradbu gumenih lopta Asteci su upotrebljavali lateks, sok kaučukovca koji se miješao sa sokom biljke Ipomoea alba (slično slaku vinove loze). Dodani sok dovodio je do umreživanja molekula izoprena, dakle do procesa sličnog vulkanizaciji.

Andrej Kržan iz ljubljanskoga Kemijskog instituta održao je predavanje o normizaciji i certificiranju bioplastičnih materijala. Normizacija je nužna jer je vrlo teško raspoznati bioplastične od plastičnih materijala, a njome se izbjegava lažno oglašavanje. Za područje bioplastike postoje razne norme koje su razvile i objavile organizacije za norme (ISO, CEN, ASTM, JIS, SIST, HZN itd.). CEN norme obvezne su za članice Europske unije. Certifikate izdaje neovisna organizacija (u Europi su to DIN CERTCO i Vincotte), dobrovoljni su, a služe prepoznavanju bioplastike u javnosti. Valjani certifikat sastoji se od imena organizacije za certificiranje i broja certifikata te se nikakve druge oznake ili tvrdnje ne mogu se smatrati certifikatima.



Gordana Barić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje govorila je o proizvodnji i primjeni bioplastike u svijetu. Bioplastični materijali još su dva do četiri puta skuplji od konvencionalnih plastičnih materijala jer su u cijenu ugrađeni početni troškovi istraživanja i razvoja, a nema pozitivnog učinka ekonomike obujma. Kada su lokalno dostupne uzgojine jeftine (npr. u Brazilu), a proizvodni pogoni velikoga kapaciteta (npr. bio-PE, bio-PET, bio-PP), bioplastični materijali mogu cijenom konkurirati materijalima proizvedenima od prirodnih, ali neobnovljivih izvora. Ukupno se 2011. proizvelo oko 306 milijuna tona polimernih materijala, od čega je plastičnih materijala bilo 280 milijuna tona, a uzgojenoga i sintetskoga kaučuka 26 milijuna tona. U usporedbi s tim, 2011. je proizvedeno oko 1,16 milijuna tona svih vrsta bioplastičnih materijala (što je 60 % više nego u 2010., kada je bilo proizvedeno 724 000 tona), što je 0,42 % od ukupne proizvodnje plastičnih materijala. Brojke proizvedenih bioplastičnih materijala ne obuhvaćaju materijale na osnovi celuloze, duromerne smole s biododatcima, kaučukove smjese na osnovi uzgojenoga kaučuka te plastomere s dodatkom drva ili škroba jer se radi o poznatima, već dugo upotrebljavanim materijalima. U sljedećih pet godina predviđa se povećanje proizvodnje bioplastičnih materijala, koja bi 2016. trebala dosegnuti količinu od 5,8 milijuna tona, što je pet puta više nego u 2011., ali tek 1,75 % od ukupne proizvodnje plastičnih materijala koja bi prema predviđanjima 2016. trebala iznositi 330 milijuna tona.

Slijedilo je predavanje tajnice Udruženja za plastiku i gumu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Gordane Pehnec-Pavlović, koja je govorila o statističkim podatcima vezanima uz plastičarsku industriju u Republici Hrvatskoj te o aktivnostima Udruženja. U 2011. godini uvezeno je 169 578 tona polimernih proizvoda, a izvezene su 56 193 tone. Udruženje se angažiralo na aktivnostima vezanima uz rješavanje problema domaćih proizvođača plastičnih cijevi te obranu proizvođača plastičnih vrećica.

O mjestu bioplastike u novoj sistematizaciji materijala te o tome da ne treba ispirati mozak bioplastikom govorio je Igor Čatić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Plastika na bioosnovi i na fosilnoj osnovi razlikuju se prema ulazu – kod bioplastike ulaz je biomasa, rijetko proizvod prirode, najčešće je to uzgojina (biljka ili životinja) ili neki ostatak, a kod fosilne plastike ulaz su prirodnine (prirodne, neprerađene tvari – nafta, prirodni plin ili ugljen). Prema novoj sistematizaciji materijala, postoje organski i anorganski makromolekulni spojevi, koji mogu biti polimeri i nepolimeri. Polimeri je skupno ime za prirodne i sintetske tvari i materijale kojih je osnovni sastojak sustav makromolekula, makromolekulni spoj, s ponavljajućim jedinicama, a nepolimeri je skupno ime za prirodne i sintetske tvari i materijale kojih je osnovni sastojak sustav makromolekula, makromolekulni spoj, bez ponavljajućih jedinica. Dakle, umjesto klasične podjele materijala na metale i nemetale predlaže se nova podjela na polimere i nepolimere, pri čemu obje skupine mogu biti anorganske i organske. Početkom rujna 2012. udruženje European Bioplastics objavilo je priopćenje u kojem upozorava na lažno ili zbunjujuće komuniciranje opisom svojstava proizvoda s oznakom ekološki proizvodi. To su saželi u sintagmu No greenwashing with bioplastics. Na hrvatski se riječ greenwashing ne može izravno prevesti, nego je treba opisati. Zahvaljujući dostignućima kognitivnih znanosti, razvijene su mnoge metode manipulacije, pa tako i one na području zaštite okoliša. Pozornost javnosti treba preusmjeravati s važnih problema na nevažne, kao što je u osnovi problem plastičnih vrećica. Još je jedan problem reklamiranje uzgojenih proizvoda kao prirodnih, primjerice majice od prirodno uzgojenog pamuka. Ako se nešto pravi npr. od stabljike kukuruza, ni to nije prirodno, to je samo otpadna biomasa koju treba iskoristiti. Uzgojeno nije prirodno, pa se zato ništa uzgojeno ne bi smjelo reklamirati kao prirodno.

Ivona Jerković s Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu održala je predavanje o bioplastici u tekstilu. Bioplastika je posebno zanimljiva u području tehničkoga i medicinskog tekstila. Glavni je korisnik tehničkog tekstila automobilska industrija. U automobilu se danas prosječno nalazi od 14 do 20 kg tekstila, najčešće u unutrašnjosti vozila, za autosjedala. Za medicinski tekstil najčešće se upotrebljavaju vlakna polilaktida (PLA) i poliglikolne kiseline (PGA), od čega se izrađuju kirurške rukavice, zaštitna kirurška odijela i kirurški konac te implantati. Primjerice, mreže od vlakana PGA potpuno se razgrađuju u tijelu nakon implantiranja u roku od 90 dana.

Sanja Perinović s Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu predstavila je svoja istraživanja u miješanju poli(L-laktida) (PLLA) s mljevenim košticama maslina. Cilj je rada bio načiniti biorazgradljiv ili ekološki prihvatljiv polimerni materijal od obnovljivih sirovina, poboljšati preradbena svojstva poli(L-laktida) i proširiti mogućnost primjene poli(L-laktida) modifikacijom pogodnim punilom i omekšavalom. Materijal koji je pripremljen od omekšanog PLLA i mljevenih koštica masline posjeduje relativno dobra toplinska i mehanička svojstva, no pokazalo se nužnim modificirati površinu mljevenih koštica masline kako bi se poboljšala adhezija mljevenih koštica masline i poli(L-laktida) te spriječila aglomeracija mljevenih koštica masline. Materijal bi se mogao upotrijebiti za proizvodnju različite ambalaže u poljoprivredi i drugoga potrošnog materijala (npr. lonci za uzgoj presadnih poljoprivrednih kultura).

Posljednje predavanje održali su Ivana Radić-Boršić iz tvrtke EcoCortec i Damir Godec s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, o vodorazgradljivoj foliji tvrtke EcoCortec i njezinoj primjeni u projektu MarineClean. Program za ekološke inovacije koji provodi Europska agencija za kompetitivnost i inovacije (EACI) sufinancira projekt MarineClean, punog naziva Uklanjanje morskog otpada i sprječavanje daljnjeg onečišćenja. Projekt je započeo u studenom 2011., a trajat će tri godine. Vodi ga međunarodni konzorcij sastavljen od osam partnera iz Hrvatske, Slovenije i Litve, a cilj je projekta očuvanje vodotoka, jezera i mora, sprječavanje daljnjeg onečišćenja i smanjenje štetnih utjecaja na okoliš uz promicanje održivih i inovativnih tehnologija. Vodotopiva folija tvrtke, na temelju poli(hidroksi-alkanoata), razgrađuje se u vodi, u anaerobnim uvjetima, u tlu, u kućnim i komercijalnim kompostištima, a namijenjena je izradbi ambalaže. Od materijala koji je inače namijenjen ekstrudiranju načinjeni su ispitci kojima su ispitana mehanička svojstva, zdravstvena ispravnost materijala za neposredan dodir s hranom te biorazgradljivost folije i injekcijski prešanih ispitaka u morskoj vodi. Na ispitcima je primijećeno visoko rastezno istezanje (~ 500 %), no prema Pravilniku EC 1935/2004, EU 10/2011 i Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (NN 125/2009, članak 33, stavak 1), ispitak ne odgovara zbog visoke globalne migracije u kiseloj otopini hrane. Ispitivanje biorazgradljivosti u morskoj vodi pokazalo je kako je razgradnja u vodi moguća kod tankostjenih proizvoda, iako su se i na injekcijski prešanim ispitcima pojavili razni organizmi (bentoska flora, diatomi, dinoflagelata, nanoflagelata, morski crv, mahovnjaci, plijesan i sl.).

Savjetovanje je završilo raspravom o prikladnosti pojma bioplastike, koju je započeo Romeo Deša, pomoćnik direktora za proizvodnju Dine d. d. On je na adrese stotinjak kemijsko-tehnoloških instituta, fakulteta i udruženja diljem svijeta poslao e-mail s pitanjem – koji materijali pripadaju bioplastici. Obratio se šefovima katedra, voditeljima instituta i odsjeka za plastiku i/ili bioplastiku ili predsjednicima i tajnicima udruženja. Na kraju je dobio 84 komentara, sa službenih web-stranica preuzeo još 20 službenih definicija različitih udruženja i udruga te dobio 20 odgovora profesora i znanstvenika s fakulteta i iz instituta iz cijelog svijeta na izravno upućene e-mailove.

Možda je zanimljivo izdvojiti neke komentare. Primjerice, Chris Smith, urednik časopisa Injection World, kaže: Definicija bioplastike koju su prihvatili Savjet za bioplastiku Udruženja plastičarskih inženjera (SPI) i European Bioplastics nastala je u doba kada je biorazgradljivost bila mnogo važnija karakteristika nego to da je plastika iz bioizvora. Sada se težište prenosi na plastiku iz bioizvora. Obje organizacije žele zadržati tu nejasnu defi niciju jer bi njezinim mijenjanjem morali neke članove isključiti iz svoga članstva… Možda je najbolji komentar dr. Jorgea Rochea, voditelja Odjela za kemijsko inženjerstvo Sveučilišta u Coimbri, Portugal, koji kaže: Prije ili poslije službenu definiciju odredit će neko svjetski ovlašteno tijelo i bit će zakonski regulirana neovisno o tehničkoj ili znanstvenoj točnosti. Bilo bi bolje kada bi oba svojstva, odnosno prednosti (bioizvornost i biorazgradljivost),bila uključena u definiciju…

Na kraju savjetovanja, koje je dalo odgovore na mnoga pitanja vezana uz bioplastiku, ali i otvorilo neka nova, može se zaključiti da ti materijali, bilo oni na bioosnovi ili biorazgradljivi, nedvojbeno imaju svoje područje primjene i u budućnosti će se sve više razvijati. Danas su ti materijali, na žalost, cijenom i svojstvima još nekonkurentni konvencionalnim plastičnim materijalima, jer ne treba zaboraviti da plastični materijali već ispunjavaju sve kriterije održivog razvoja, i ekološke i ekonomske i socijalne. Bioplastični materijali to tek trebaju ostvariti.


Izvor: Polimeri

Vjerujem da ste kao čitatelji ovog bloga do sada imali prilike razabrati moj stav o bioplastici. U pravilu je negativan. Iz više razloga:
- sam naziv je konfuzan, bolje bi bilo koristiti bioizvorna plastika i biorazgradljiva plastika
- bioizvorna plastika nastaje iz bio uzgojina, a cijeli taj proces uzgoja i prerade ekološki je nepovoljniji od uobičajenih naftno-petrokemijskih procesa prerade nafte (povećana potrošnja vode, povećano korištenje umjetnih gnijiva, pesticida i herbicida, povećana emisija CO₂)
- proces proizvodnje bioplastike je višestruko skuplji od klasičnog procesa proizvodnje iz fosilnih izvora te je time i konačni plastični proizvod višestruko skuplji (4 do 5 puta)
- prijeti opasnost da zemljoradnici prijeđu s proizvodnje ljudske i stočne biljne hrane na isplativiji uzgoj biljaka za bioplastiku što će neminovno dovesti do poskupljenja hrane
- biorazgradljiva plastika u pravilu je klasična plastika u koju su umiješani aditivi za brži početak razgradnje i ubrzanje samog procesa razgrađivanja
- biorazgradnjom se gubi prednost plastike - mogućnost recikliranja, pa će to dovesti do povećane potrošnje sirovinske osnove - i bioizvorne, i fosilne, jer nafta ili prirodni plin neće biti iskorišteni onoliko koliko današnji moderni naftno-petrokemijski procesi omogućavaju
- biorazgradljiva plastika da bi se biorazgradila također mora biti prikupljena, odvojena, i podvrgnuta posebnim uvijetima na odlagalištima (temperatura veća od 65 ^oC, i kontrolirana vlažnost), pa se postavlja pitanje čemu sav taj proces i trošak da bi plastika "nestala" kada bi se s istim sustavom prikupljanja (bez održavanja posebnih uvijeta na odlagalištima) moglo istu tu otpadnu plastiku reciklirati (i time uštediti sirovine) ili energijski oporabiti (bilo da se iskorištava za dobivanje toplinske energije, bilo da se u modernim procesima pretvara ponovno u gorivo)
- biorazgradljiva plastika ne može se reciklirati, odnosno bilo bi to suludo raditi, jer tko zna kada proces razgradnje može započeti u nekom plastičnom proizvodu kod kojeg nam je važna trajnost
- biorazgradljivost plastike stvara lažni dojam kod potrošača plastičnih proizvoda - pojednostavljeno rečeno, "slobodno baci, samo će se razgraditi" - što nije istina

Ipak, bioplastika ima i svojih prednosti:
- bioizvorna plastika omogućava razvoj zamljoradnje u ruralno nerazvijenim područjima
- potiče brojna znanstvena istraživanja na području agrokulture, ali i kemijske tehnologije
- biorazgradljiva plastika može se iskoristiti za određene proizvode kod kojih je bilo koji drugi proces konačnog zbrinjavanja neisplativ ili nemoguć (npr. pelene za djecu i odrasle) ili je upravo cilj da se nesmetano razgrade bez opterećenja svoje okoline (kirurški konci, kapsule lijekova)

Krajem prošle godine je Društvo za plastiku i gumu organiziralo savjetovanje "Bioplastika - danas i sutra" na kojem su hrvatski i strani stručnjaci progovorili o ovoj temi. Zbornik radova objavljen je na web stranicama časopisa Polimeri, i može se pronaći na sljedećem LINKU.

Kako je ova teme zanimljiva, a izgleda da će još duže vremena biti (barem dok ne izađu na vidjelo sve negativne karakteristike i njihove posljedice - nadam se) odlučio sam na jednom mjestu objediniti sve te članke i prezentacije te sve to sistematizirati pod odvojenim pregledom sadržaja čiji link BIOPLASTIKA možete naći u boxu s lijeve strane.

Započeti ću s predstavljanjem savjetovanja - prenijeti ću članak mr.sc. Maje Rujnić Sokele koji je objavljen u Polimerima i u časopisu IRT, a zatim i najzanimljivije prezentacije.

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 24

PE-HD - polietilen visoke gustoće
PE-LLD - linearni polietilen niske gustoće
PE-LD - polietilen niske gustoće
PP - polipropilen
PS - polistiren
ABS - akrilonitril/butadien/stirenska plastika
PVC - poli(vinil-klorid)
PET - poli(etilen-tereftalat)
PC - polikarbonat


Izvor: IHS

Pregled članaka i prezentacija o BIOPLASTICI objavljenih na ovom blogu.





2012.
1. ¤ 25.02.2012. - Analiza životnog ciklusa biorazgradljivih plastičnih vrećica
2. ¤ 02.04.2012. - Znak za bioplastiku
3. ¤ 10.04.2012. - OXO bio razgradljivost
4. ¤ 19.04.2012. - Je li samo bioplastika dobra?
5. ¤ 19.04.2012. - Znanstvenici od kupusa rade plastiku
6. ¤ 24.04.2012. - Održivost bioplastike
7. ¤ 02.05.2012. - Najava događaja - Savjetovanje "Bioplastika - danas i sutra"
8. ¤ 17.08.2012. - Neželjeni efekti biogoriva i bioplastike
9. ¤ 01.09.2012. - Bioplastika - danas i sutra - 2. obavijest o savjetovanju
10. ¤ 01.09.2012. - Od peciva do plastike
11. ¤ 11.11.2012. - Najava događaja - Savjetovanje "Bioplastika - danas i sutra"
12. ¤ 05.12.2012. - Od bioplastike preko agrokulture do kiborgizacije
13. ¤ 07.12.2012. - Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture
14. ¤ 27.12.2012. - Biorazgradljive plastične vrećice nisu prijatelji okoliša

2013.
15. ¤ 02.02.2013. - Komentar dana - o bioplastici
16. ¤ 12.02.2013. - Plastična matrica pomaže obnovi ljudske kosti
17. ¤ 04.03.2013. - Novi broj časopisa "Majstor" - o bioplastici
18. ¤ 16.03.2013. - Prirodna istina o neprirodnoj bioplastici
19. ¤ 20.03.2013. - Plastične vijesti - Predviđa se značajan rast proizvodnje bioplastike
20. ¤ 10.04.2013. - Bioplastika ne predstavlja opasnost za opskrbu hranom
21. ¤ 12.04.2013. - Oznake "ne reciklirati" na biorazgradljivu plastiku
22. ¤ 14.05.2013. - Pregled sadržaja - BIOPLASTIKA
23. ¤ 17.05.2013. - O bioplastici
24. ¤ 18.05.2013. - Savjetovanje Bioplastika - danas i sutra
25. ¤ 20.05.2013. - Biopolimeri - novi ili stari materijal?
26. ¤ 22.05.2013. - Mijenjaju se planovi
27. ¤ 23.05.2013. - Osnovno o bioplastici

Kako sam više puta pisao na ovom blogu, u SAD-u, a posebno u Kaliforniji, vodi se oštra borba između protivnika i zagovaratelja uvođenja zabrana i/ili taksi na jednokratne plastične vrećice. Trenutno je borba prilično oštra u Kaliforniji jer zagovaratelji traže da se uvede zabrana na razini cijele savezne države.

U nastavku čitateljima bloga dajem isječak iz radio emisije radio stanice KSFO iz San Francisca, gdje se u diskusiju uključio i Phil Rozenski iz American Progresive Bag Aliance (Američkog saveza za promicanje plastičnih vrećica). On je u svom telefonskom javljanju u emisiju ponovno, po tko zna koji puta, ponovio dobro poznate činjenice: da su plastične vrećice ekološki najpovoljnije, da se mogu višekratno koristiti, da se 100 % mogu reciklirati, da su proizvedene iz nusprodukata pri preradi nafte, odnosno da one ne troše zalihe nafte. Rozenski je naglasio da bi platnenu odnosno pamučnu vrećicu trebalo koristiti najmanje 131 puta da bi se anulirao njezin negativni utjecaj na okoliš, u usporedbi s jednokratnom plastičnom vrećicom. Da je tzv. "carbon footprint" (ugljikov trag) plastične vrećice najmanji u odnosu na druge vrećice.

Sve u svemu, sve zabrane i takse koje su uvedene u pojedinim mjestima, gradovima i okruzima Amerike zasnovane na tzv. "junk science" odnosno na dokazima koje su pribavile ili potplatile razne interesne skupine - u pravilu proizvođači papirnatih i platnenih vrećice ili višekratnih plastičnih torbi.

Evo, poslušajte:

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 23

Senat savezne države SAD-a, Lousiane odbio je prijedlog uvođenja takse na jednokratne plastične vrećice na razini savezne države. Odluke o zabranama ili uvođenju taksi prepuštene su lokalnim samoupravama.

U posljednjem broju časopisa Polimeri, objavljen je vrlo zanimljiv i pregledan članak o bisfenolu A. Kako je na ovom blogu bilo dosta riječi o toj kemikaliji, evo ovdje prenosim taj članak kako bi se našao dostupan i čitateljima ovog bloga.

Priredila: Maja RUJNIĆ-SOKELE

Mediji jako vole plastiku. No, čini se, samo u negativnom kontekstu. Plastika je kriva za sve - za ugibanje milijuna životinja, za trovanje ljudi, za ispuštanje toksičnih plinova prilikom spaljivanja, za začepljivanje kanalizacije, usporavanje rasta usjeva. Zanimljivo, ne spominje se dobrobit uporabe plastičnih materijala, npr. plastične ambalaže koja zbog svojih jedinstvenih karakteristika produljuje vijek trajanja prehrambenog proizvoda te ga vrlo učinkovito štiti od bakterija koje uzrokuju njegovo kvarenje. Ne spominje se ni izvrsna kvaliteta plastičnih cijevi koje prenose pitku vodu ili ušteda energije zbog primjene plastične izolacije u građevinarstvu. A slabo se čuje i o tome da za proizvodnju većine plastičnih proizvoda treba manje energije nego za proizvodnju proizvoda od drugih materijala, posebno u primjenama u transportu, građevinarstvu, industriji ambalaže i elektronici. Upravo zato zabrinjava sklonost medija da dvojbene rezultate bilo kakvog istraživanja proglase utemeljenima, obično uz bombastičan naslov koji najčešće ističe neki negativni utjecaj plastike. Pa se tako nedavno moglo doznati da kemikalije iz plastike truju i mijenjaju gene, ¹ iako se u samom izvještaju2 koji se spominje u članku takva tvrdnja nigdje ne može pronaći.

Endokrini disruptori

Posljednjih su godina u žarištu medija i javnosti endokrini disruptori, kemikalije za koje se smatra da mogu ometati endokrini sustav tijela (slika 1) i proizvesti negativne razvojne, reproduktivne, neurološke i imunološke učinke kod ljudi i životinja. Endokrini disruptori mogu biti prirodni i umjetni, a mogu se naći u raznim materijalima i proizvodima. Također mogu biti nusproizvodi koji se stvaraju tijekom proizvodnje ili izgaranja otpada. Nalaze se u mnogim skupinama tvari, uključujući postojana organska onečišćivala, pesticide, fitoestrogene, metale, aktivne sastojke u farmaceutskim proizvodima, dodatke u hrani, proizvode za osobnu njegu, kozmetiku, plastiku, tekstile i građevne materijale. ²


SLIKA 1 – Endokrini sustav tijela³

SLIKA 2 - Polikarbonatna ambalaža:
a) boca za vodu⁴,
b) čaša za pjenušac⁵

Endokrinim disruptorima smatraju se razne prirodne i umjetne tvari, uključujući lijekove, poliklorirane bifenile, DDT i druge pesticide, kao i bisfenol A (BPA). Bisfenolu A pridaje se posebna pozornost, a riječ je o kemikaliji koja je sastojak jedne vrste plastike - polikarbonata (PC), konstrukcijskog materijala izvrsne prozirnosti od kojeg se izrađuju spremnici za prehrambene proizvode, kao što je povratna ambalaža za napitke, bočice za hranjenje dojenčadi, jedaći pribor (čaše i tanjuri) i drugi spremnici za čuvanje hrane (slika 2).

Bisfenol A sastojak je i epoksidnih smola u prevlakama konzervi, čime se sprječava kvarenje hrane i botulizam. O bisfenolu A napisano je mnogo redaka, pa i u Polimerima, ⁶ a u brojnim radovima optužen je kao endokrini disruptor, barem na životinjskome modelu, kao tvar koja može utjecati na ljudski plod, kao mogući remetilački faktor u funkciji štitne žlijezde, kao mogući karcinogen barem kategorije III i slično. ⁷ To su sve teške optužbe, koje, ako su potkrijepljene dokazima, zahtijevaju odlučno i trenutačno ograničenje uporabe. Međutim, u slučaju BPA događa se nešto sasvim suprotno. Posljednjih godina provedeno je desetak opsežnih istraživanja diljem svijeta, uključujući Kanadu, Europu, Japan, Australiju i Sjedinjene Američke Države, i sva su donijela isti zaključak - današnja primjena BPA sigurna je za zdravlje čovjeka.

Bisfenol A i dalje je u žarištu znanstvenika, javnosti i medija

SLIKA 3 - Glodavci su osjetljiviji na hormone od ljudi¹⁰

Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (e. European Food Safety Authority, EFSA) završila je 2006. procjenu rizika BPA i odredila dopušteni dnevni unos^* BPA u iznosu od 0,05 mg/kg tjelesne mase/dan. EFSA je dogovoreni dopušteni dnevni iznos potvrdila 2008., 2010. i 2011., a procijenila je i unose BPA putem hrane i piće za odrasle, djecu i dojenčad te zaključila kako su oni mnogo niži od dopuštenoga dnevnog unosa. ⁸ Na zajedničkom stručnom skupu Organizacije za prehranu i poljoprivredu pri UN-u (e. Food and Agriculture Organization of the United Nations, FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (e. World Health Organization, WHO) o bisfenolu A, koji je održan u studenom 2011., ⁹ zaključeno je da je izloženost ljudi bisfenolu A mnogo niža od dopuštenoga dnevnog unosa. Samo vrlo visoke doze BPA mogu utjecati na razvoj i reprodukciju, no to nije dokazano u svim istraživanjima. Određene smetnje pri ispitivanjima na štakorima (slika 3) (neurološki razvoj, tjeskoba, promjena mliječnih žlijezda i prostate) u nekoliko istraživanja javile su se i pri niskim koncentracijama BPA, no postoji signifikantna nesigurnost u pogledu valjanosti i relevantnosti tih zapažanja.

---------------------
^* 'Dopušteni dnevni unos (e. Tolerable Daily Intake, TDI) je određena količina tvari izražena na tjelesnu masu koja se može unositi u organizam dnevno tijekom cijelog života bez zamjetljivog rizika.

U proljeće 2011. Savjetodavni odbor Njemačkog društva za toksikologiju zaključio je kako je sadašnji dopušteni dnevni unos BPA pravilno određen i da dostupni dokazi pokazuju da izloženost bisfenolu A ne predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudske populacije, uključujući novorođenčad i dojenčad. ¹¹

Najčešća optužba na račun BPA je pronalazak njegovih tragova u urinu više od 90 % odraslih i djece, kao što primjerice navodi američki Centar za kontrolu i sprječavanje bolesti (e. Centers forDisease Control and Prevention, CDC) ¹² To zvuči zastrašujuće, no je li ta činjenica razlog za brigu? Isti izvor navodi i kako pronalazak mjerljive količine BPA u urinu ne znači da te razine BPA štetno utječu na zdravlje. Isto tako američka Agencija za hranu i lijekove (e. Food and Drug Administration, FDA) objavila je da oralna primjena BPA dovodi do brzog izlučivanja BPA u neaktivni (tj. neopasni) oblik. ¹³

Samo doza čini tvar otrovom ili lijekom, davno je rekao Paracelsus

SLIKA 4 - Paracelsus: Svaka je tvar otrov; ne postoji nijedna koja nije otrov. Samo doza čini tvar otrovom ili lijekom. ¹⁵

No, kao što kaže ugledni hrvatski toksikolog prof. dr. sc. Franjo Plavšić, ljudi su oduvijek bili izloženi potencijalno karcinogenim kemikalijama i, da je istina sve ono što piše po internetu, toj mreži svih mreža, već bi davno ljudska vrsta bila iskorijenjena. ¹⁴ Zaboravlja se da je ključna doza, a to je znao još Paracelsus (slika 4). Danas se zna da nije važna samo doza nego i dugotrajnost izlaganja. Dozu je najlakše kontrolirati te moderne zajednice uvode zbog toga maksimalne dopuštene koncentracije (MDK). Brojni pravilnici uređuju to područje, posebno što se tiče hrane, vode, zraka i dr. Ako su izmjerene koncentracije nečega ispod MDK, onda napredne državne zajednice jamče da možete u tome uživati cijeli životni vijek s malim ili nikakvim rizikom za svoje zdravlje, uključivo karcinom.

Općenito, povećanjem doze neke tvari povećava se i njezin učinak. Suprotno tomu, smanjenjem doze smanjuje se učinak. ¹⁵ Krivulja doze i učinka naziva se monotonom kada se učinak ili smanjuje ili povećava, tj. kada nema promjene nagiba krivulje. Slika 5 prikazuje idealizirane oblike monotonih i nemonotonih krivulja doze i učinka. Monotona krivulja može biti linearna (a) i nelinearna (b), no ključno je da se nagib krivulje nikada ne mijenja s pozitivnoga u negativno ili obrnuto. Suprotno tomu, nemonotone krivulje mijenjaju nagib. Na jednom dijelu krivulje učinak raste s povećanjem doze, a na drugom se smanjuje. Mogu biti u obliku slova U (d) ili obrnuto (c).

SLIKA 5 - Tipovi krivulja doze i učinka:
a - linearna monotona,
b - nelinearna monotona,
c - nemonotona u obliku obrnutog slova U,
d - nemonotona u obliku slova U¹⁶

No bez obzira na poznatu Paracelsusovu izreku koja je standard u toksikologiji i pri procjeni rizika, zagovornici hipoteze o endokrinim di-sruptorima smatraju da je ona zastarjela i prejednostavna te da postoje određene kemikalije (uključujući BPA) koje i pri niskim dozama znače određeni rizik. Prema izvještaju objavljenom u lipnju 2012. u časopisu Endocrine Reviews, ¹⁷ postoji više od 600 istraživanja koja to pokazuju. Izvještaj se posebno bavi nemonotonim krivuljama doze i učinka te postavlja hipotezu da i niske doze određenih kemikalija mogu biti povezane sa štetnim učincima.

Povezanost doze i učinka

No, s druge strane, kritičari hipoteze o endokrinim disruptorima smatraju da sama pojava nemonotone ovisnosti učinka o dozi ne znači i da je to toksikološki relevantno. U članku objavljenom u časopisu Nature u listopadu 2012. ¹⁸ raspravlja se o učincima niskih doza određenih kemikalija. Međutim, učinci niskih doza koji su navodno identificirani u istraživanjima proturječe jedni drugima i nisu nedvojbeno povezani sa zdravstvenim problemima. Neke kemikalije uzrokuju ozbiljne učinke pri niskim dozama (primjerice deformacije organa), no one su jednoliko monotone i mogu se identificirati današnjim zakonskim ispitnim protokolima. Drugim riječima, nemonotonost je dokazana, no ne i njezina relevantnost za procjenu rizika.

Neki znanstvenici, nekoć veliki pobornici hipoteze o endokrinim disruptorima, polako mijenjaju svoje mišljenje. Primjerice, L. Earl Gray Jr. , znanstvenik u američkoj Agenciji za zaštitu okoliša (e. Environmental Protection Agency, EPA), i njegovi kolege objavili su istraživanje o tome mogu li se endokrini učinci smatrati endokrinim poremećajima. Istraživanje¹⁹ koje je financirala vlada SAD-a objavljeno je 2010., a pokrilo je širok raspon doza BPA, od vrlo niskih do vrlo visokih. Budući da jedini dokazi o štetnim reproduktivnim i razvojnim učincima BPA dolaze iz istraživanja na štakorima i miševima bez relevantnog dokaza o učincima na ljudima, ostalim primatima ili domaćim životinjama, u obzir treba uzeti ključne razlike između vrsta koje mogu ograničiti jednostavno prenošenje rezultata s glodavaca na ljude. Ekspertna skupina zaključila je kako postoji znatna nesigurnost u to ima li BPA ikakvog učinka na glodavce pri dozama koje su niže od 1 mg/kg tjelesne mase po danu davanim oralno ili potkožno te u potencijalne učinke kod ljudi pri sadašnjim razinama izloženosti BPA.

SLIKA 6 – Majmuni brže izlučuju BPA iz tijela od glodavaca²¹

Nacionalni centar za toksikološka istraživanja američke Agencije za hranu i lijekove proveo je dodatna istraživanja¹³ na glodavcima koje se smatra osjetljivijima na estrogen. Iako su oralno dobivali 100 do 1 000 puta više doze BPA nego što su ljudi svakodnevno izloženi putem hrane, aktivni oblik BPA nije se mogao otkriti u fetusu osam sati nakon izlaganja majke, pa je zaključeno da potencijalno toksična kemikalija postaje neaktivnom prolaskom kroz jetra. Time je dokazano da oralno uzimanje BPA dovodi do njegove brze promjene u neaktivni oblik. Primati svih dobi (slika 6) pretvaraju BPA u neaktivni oblik i izlučuju ga još brže i učinkovitije od glodavaca. ²⁰

Kako bisfenol A djeluje na ljude?

No postavlja se pitanje - što se s bisfenolom A događa u ljudima? EPA je 2011. financirala istraživanje koje je provedeno u suradnji sa znanstvenicima iz CDC-a i FDA. Budući da ljudi svakodnevno dolaze u dodir s bisfenolom A putem prehrambene ambalaže, umjesto ubrizgavanja BPA životinjama znanstvenici su se usredotočili na ljude, dobrovoljce, koje su izložili visokim dozama BPA davanjem konzervirane hrane i pića iz polikarbonatnih boca. Zaključak istraživanja²² bio je sljedeći. Bez obzira na prisutnost kemikalije u urinu, koncentracije BPA u krvi su infinitezimalno male, u većini slučajeva nemjerljive i na tisuće puta niže od bilo koje doze koja bi mogla štetno djelovati na ljude. Istraživanje je potvrdilo prijašnje rezultate do kojih su došle EFSA i FDA, koje su zaključile da ljudski probavni sustav učinkovito metabolizira kemikaliju te je nakon toga bezopasno izlučuje u netoksičnom obliku.

Naposljetku, u ožujku 2012. FDA je odbila peticiju Vijeća za očuvanje prirodnih resursa (e. Natural Resources Defence Council, NRDC) koje je zahtijevalo zabranu BPA. ²³ Na svojoj stranici²⁴ objavili su kako su znanstvenici dodatno utvrdili da je izloženost dojenčadi putem hrane mnogo manja nego što se prije vjerovalo, potvrđujući da se kemikalija koja u tragovima ulazi u tijelo brzo metabolizira i izlučuje iz tijela.

Najnovije analitičko istraživanje o bisfenolu A proveo je američki državni laboratorij (e. Pacific Northwest National Laboratory, PNNL) iz Washingtona, uz podršku EPA-e. Utvrđeno je da su rizici koji se povezuju s BPA preniski da bi značili rizik za zdravlje. Istraživanje je obradilo 150 studija utjecaja koje su se usredotočile na konkretno pitanje je li koncentracija BPA dovoljno visoka da bi aktivirala estrogeni učinak u krvi. U osnovi, BPA se veže uz iste bjelančevine kao i estrogen, ali u mnogo manjoj mjeri. Analitičko istraživanje otkrilo je da bi koncentracija u krvi trebala biti mnogo viša da bi se pokrenuli biološki učinci. ²⁵

Zaključak nije na vidiku

SLIKA 7 - Polikarbonatne bočice za dojenčad²⁸

Priča oko bisfenola A daleko je od završetka. S obzirom na velik broj istraživanja koja su oprečna u mišljenjima oko opasnosti njegove primjene, zakonodavcima će biti vrlo teško donijeti odluku o njegovoj zabrani ili ograničenjima uporabe. Kanada je u ožujku 2010. ograničila primjenu BPA u proizvodima za malu djecu, kao što su bočice za dojenčad (slika 7), ²⁶ a u Švedskoj 1. srpnja 2013. stupa na snagu zabrana primjene BPA za ambalažu za prehrambene proizvode za djecu mlađu od tri godine, što se uglavnom odnosi na prevlake poklopaca za dječju hranu (slika 8). ²⁷

SLIKA 8 - Poklopci staklenki dječje hrane prevučeni su slojem epoksidne smole radi zaštite od kvarenja²⁹

Europska komisija donijela je 28. siječnja 2011. direktivu 2011/8/EU o ograničenju primjene BPA³⁰ za bočice za dojenčad, pa je od 1. ožujka 2011. zabranjena proizvodnja, a od 1. lipnja 2011. prodaja polikarbonatnih bočica za hranjenje dojenčadi na tržištu Europske unije. Odluka nije donesena na temelju znanstvenih dokaza o štetnosti BPA, već kao preventivna mjera izrečena prema pravilu opreza koje se primjenjuje u situacijama kada postoji određena znanstvena nesigurnost, iako rizik za ljudsko zdravlje nije dokazan. Čak ni F. Plavšić nije siguran što bi mislio o bisfenolu A, pa navodi: Iako stručno mislim da je cijela ta povika na bisfenol A besmislena i bez stručnog temelja, ipak se priklanjam onima što poštuju pravilo opreza. Jasno mi je da će to možda smanjiti proizvodnju plastike na bazi BPA i uzrokovati otpuštanje dijela radnika, ali ne mogu ne prihvatiti načelo opreza. Neka se za svoje proizvode bore proizvođači, a mi stručnjaci moramo ostati neutralni. Ipak, ne mogu prešutjeti činjenicu da se ovdje možda radi o velikoj histeriji tzv. ideoloških toksikologa čije motive do sad još uvijek nisam uspio shvatiti?

U jedno možemo biti sigurni, i u nadolazećim vremenima bit ćemo svjedoci daljnje zbrke oko bisfenola A i drugih navodnih endokrinih disruptora. Oni koji vjeruju u njegovu štetnost, posebno u štetnost niskih doza, vjerovat će u to bez obzira na dokaze koji pokazuju suprotno. Ili, kao što kaže F. Plavšić (u predgovoru svoje knjige Bojite li se otrova? ): Želim da javnost razmišlja na umjeren način ili realistički kakve nam opasnosti danas prijete od kemikalija. Treba smanjiti broj ekstremista među građanima. Ekstremisti nisu brojni, ali su vrlo glasni. Sjedne strane, javljaju se oni koji bagateliziraju sve opasnosti kemikalija nastojeći pokazati da je naš svijet najbolji od svih mogućih i da opasne kemikalije zapravo ne predstavljaju nikakvu opasnost čovječanstvu i okolišu. Druga skupina ekstremista je još glasnija. Oni se svega boje i protiv bilo kakvog su napretka čovječanstva. Najradije bi se vratili u pećine i tamo živjeli u slobodnoj prirodi, što bi im vjerojatno dosadilo nakon 3 dana. Jedni i drugi su nerazumni i nerealni, a njihov utjecaj na građane može biti izrazito loš³¹

Dakle, treba biti oprezan, no ne treba paničariti. U današnjem svijetu opasnosti vrebaju iza svakog ugla i ni za jedan proizvod ne može se biti potpuno siguran da je neškodljiv za ljudsko zdravlje. No plastični materijali i proizvodi nisu najveće zlo ovoga svijeta, iako se javnost, i to na razini senzacionalističkih članaka i internetskih prezentacija, uporno u to pokušava uvjeriti.


KORIŠTENA LITERATURA:
1. Jutarnji list: Alarmantno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije, kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene
2. State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals 2012, Summary for Decision-Makers
3. www.uic.edu
4. www.water-works.com
5. www.eventsupplies.co.uk
6. Rujnić-Sokele, M.: Plastične bočice i bisfenol A - mišljenje jedne mame, Polimeri 29(2008)2, 117-118.
7. Plavšić, F.: Zbrka oko bisfenola A
8. Bisphenol A: EFSA launches full re-evaluation focussing on exposure and possible low dose effects,
9. Joint FAO/WHO Expert Meeting to Review Toxicological and Health Aspects of Bisphenol A, Summary Report including Report of Stakeholder Meeting on Bisphenol A, Food and Agriculture Organization of the United Nations and World Health Organization, 1-5 November 2010,
10. www.news.wisc.edu
11. Hengstler, J. H. et al.: Critical evaluation of key evidence on the human health hazards of exposure to bisphenol A, Crit Rev Toxicol. 41(4): 263-291, 2011.,
12. Factsheet, Bisphenol A,
13. Bisphenol A (BPA): Use in Food Contact Application,
14. Plavšić, F.: Odgovor na pitanje,
15. www.kuthumadierks.com
16. Myers, P., Hessler, W.: Does 'the dose make the poison?',
17. Vandenberg, L. N. et al.: Hormones and Endocrine-Disrupting Chemicals: Low-Dose Effects and Nonmonotonic Dose Responses,
18. Fagin, D.: Toxicology: The learning curve,
19. Reproductive and Developmental Toxicity of Bisphenol A in Mammalian Species, FAO/WHO Expert Meeting on Bisphenol A (BPA), Ottawa, Canada, 2-5 November 2010,
20. Fisher, J. W. et al.: Pharmacokinetic modeling: prediction and evaluation of route dependent dosimetry of bisphenol A in monkeys with extrapolation to humans, Toxicol Appl Pharmacol., 257(2011)1, 122-136,
21. www.monkeyday.org
22. Teeguarden, J. G. et al.: Twenty-Four Hour Human Urine and Serum Profiles of Bisphenol A during High-Dietary Exposure,
23. FDA/OC Letter to Natural Resources Defense Council - Petition Denial,
24. FDA Continues to Study BPA,
25. New meta-study on BPA,
26. Legislation on Bisphenol-A around the World,
27. Sweden bans use of Bisphenol A,
28. www.trendceteramag.com
29. www.nurtureps.com.au
30. COMMISSION DIRECTIVE 2011/8/EU of 28 January 2011 amending Directive 2002/72/EC as regards the restriction of use of Bisphenol A in plastic infant feeding bottles,
31. Plavšić, F.: Bojite li se otrova?,


Izvor: Polimeri

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 21

Primjer kako korisno iskoristiti jednokratne plastenke. U područjima i vremenima s malo kiše i nedostupne vode, evo kako uspješno uzgojiti biljke uz 10 puta manje vode od potrošnje koja je uobičajena.


Izvor:
I Cant't Believe It

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 20

Nizozemska kompanija Dopper izbacila je na tržište novu višekratnu plastičnu bocu za vodu, a sve s ciljem smanjenja potrošnje i bacanja jednokratnih plastenki. Osim same boce kao proizvoda, a koju je dizajnirao Rinke van Remortal, kompanija Dopper pokrenula je i kompletnu kampanju za smanjenje korištenja jednokratnih plastičnih boca (najčešće su to PET plastenke) tako što su izradili i aplikaciju za pametne telefone pomoću kojih vlasnici mogu na području Nizozemske, Europe, a sada već i na području Sjedinjenih Američkih Država, naći najbližu fontanu za pitku vodu gdje mogu napuniti svoju višekratnu bocu.

Ta višekratna plastenka, kao što se vidi na slici izrađena je od dva dijela – tijela koje je napravljeno od polipropilena (PP) i plastičnog čepa u obliku čaše koji je napravljen od akrilonitril/butadien/stirenske plastike – poznatije po svojoj skraćenici ABS.

Kako je izjavio osnivač i vlasnik kompanije Dopper, g. Everaarts, kompaniji nije cilj samo prodaja proizvoda – višekratne plastenke, već želi prodati poruku – smanjiti potrošnju jednokratne plastične ambalaže.


Izvor:
Plastic News

Danas je na web stranicama Društva za plastiku i gumu objavljen novi broj časopisa Polimeri, časopisa kojeg već 33 godine izdaje Društvo. Evo što možemo pročitati u ovom broju:


Časopis POLIMERI,
Volumen 33, Svezak 3,
Godina 2012




KATEGORIZIRANI RADOVI
Sanja PERINOVIĆ, Branka ANDRIČIĆ
Modifikacija svojstava poli(L-laktida)*

Ana PILIPOVIĆ, Maja RUJNIĆ-SOKELE, Damir GODEC, Mladen ŠERCER
Testing of processing and performance properties of marine degradable material

VIJESTI
Gordana BARIĆ
Vijesti is Assocomaplasta

KATEGORIZIRANI RADOVI
Damir GODEC, Maja RUJNIĆ-SOKELE, Mladen ŠERCER
Processing parameters influencing energy effi cient injection moulding of plastics and rubbers

Anđelko OČIĆ, Tatjana HARAMINA
Promjena mehaničkih svojstava procesom starenja polimernih tkanina otpornih na cijepanje i trganje*

SVEUČILIŠTE
Đurđica ŠPANIČEK
Biopolimeri – novi ili stari materijali?

Đurđica ŠPANIČEK
Osnove metode datiranja 14C*

Aleksandra SANDER
Ionske kapljevine u službi zelene kemije

Gordana BARIĆ
Vijesti

ZAŠTITA OKOLIŠA I ZDRAVLJA
Maja RUJNIĆ-SOKELE
Bisfenol A – kemikalija oko koje se lome koplja

VIJESTI
Gordana BARIĆ
Rast njemačkog izvoza strojeva za preradu polimera

IZ SVIJETA PLASTIKE I GUME
Ana PILIPOVIĆ
Aditivna proizvodnja

Jelena PILIPOVIĆ
Aditivna proizvodnja - Tko će kontrolirati mogućnosti 3D tiskanja?

Jelena PILIPOVIĆ
Poslovanje i marketing

Jelena PILIPOVIĆ
Polimerni materijali i dodatci

Jelena PILIPOVIĆ
Strojevi i oprema

SAJMOVI
Ana PILIPOVIĆ
19. svjetski sajam za aditivne postupke, alatničarstvo i 3D skeniranje – EuroMold 2012

VIJESTI
Gordana BARIĆ
Vijesti

Romeo DEŠA
Plastičari i zeleni na istom tragu

IZLOG KNJIGA
Gordana BARIĆ
Clare Goldsberry: Molding for Profit - The injection molding business in the 21^st century

VIJESTI
Gordana BARIĆ
Posljednje vijesti

Proizvodnja u Kaplastu započela je u 1971. godini na nekoliko strojeva za injekcijsko brizganje. Kroz godine, tvrtka je izrasla u regionalnog lidera na području jugoistočne Europe popunjavajući tržišnu nišu na području proizvodnje transportnih nosiljki za pića. Zbog povećanja obima posla i broja kupaca, 1996. Kaplast seli i povećava svoju proizvodnju na područje posebne državne skrbi u bilizini Vojnića, 30 kilometara od Karlovca.



Porast strojnog kapaciteta sa 6 na 12 strojeva omogućio je Kaplastu da preuzme 73% tržišta nosiljki za pića na području bivše Jugoslavije (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo). U 2003. Kaplast dobiva nagradu kao najbrže rastuća tvrtka srednje veličine u Hrvatskoj, a u 2007. generalni direktor Želimir Feitl zaprima nagradu managera godine.



Iste godine, Kaplast osvaja nagradu za najbolju tehničku izvedbu split box nosiljke za mineralnu vodu regionalnog lidera Jamnice. Velike investicije u razvoj i nove tehnologije omogućile su Kaplastu da postane prvi proizvođač transportnih nosiljki koristeći tehnologiju duplog brizganja gumiranim materijalom i dekoracijom etiketama tehnologijom IML. Imajući visok stupanj znanja u preradi polimera, Kaplast se uspio nametnuti i na drugim tržištima, kao što je proizvodnja ambalaže za prehrambene proizvode. U 2009., Kaplast osvaja još jednu nagradu za najbolju tehničku izvedbu ambalaže i to zbog kompleksnog dvokomponentnog brizganja poklopca posude za sladoled sa IML dekoracijom. Godinu dana kasnije, 2010. godine nagrađen je i dugogodišnji Kaplastov trud za očuvanje prirode i doprinosu zaštiti okoliša. Tvrtka posluje koristeći visoko sofisticiranu i automatiziranu proizvodnju certificiranu standardima ISO 9001, ISO 14001 i ISO 22000.



Temelj Kaplastovog poslovanja je proizvodnja plastičnih proizvoda tehnologijom injekcijskog prešanja. Proizvodi kao što su transportne nosiljke, ambalaža za prehrambene proizvode, auto dijelovi i tehnička plastika zastupljeni su na tržištima od Madagaskara do Rusije. Dvanaest strojeva za injekcijsko prešanje, veličine od 25 do 950 tona sile zatvaranja, omogućuju godišnju preradu više tisuća tona raznovrsnih plastomera kao što su HDPE, LDPE, PP, PA 66, PA 6 sa i bez staklenog vlakna, PC, PMMA, POM, PBTP, ASA, ABS, PSVM, PSN i PUR. Strojevi su opremljeni linearnim i višeosnim robotima što omogućuje visoko efikasnu i automatiziranu proizvodnju. Četrdeset godina iskustva, raznovrstan strojni kapacitet, iskustvo u preradi velikog broja materijala, vrsni proizvodi i globalni kupci, siguran su izbor Kaplasta kao partnera.





Web stranica: Kaplast

Udruženje za promicanje plastičnih vrećica u Kaliforniji pokrenulo je kampanju protiv uvođenja zabrana i taksi na plastične vrećice. Evo argumenata s kojima izlaze pred javnost:





Neugodna istina: Zabranom plastičnih vrećica koje se mogu reciklirati može se ubrzati globalno zatopljavanje.


Plastične vrećice koje se mogu reciklirati koriste manje od 4 % vode koja se koristi za izradu papirnatih vrećica.


Zabranom plastičnih vrećica koje se mogu reciklirati, u stvari, štetimo okolišu.


Višekratne vrećice mogu biti nezdrave. Kako je objavljeno na NBC-u 9. svibnja 2012. "Višekratne vrećice na sebi su imale norovirus".


Neugodna istina: Prema podacima udruženja trgovaca maloprodaje iz 2008. godine, za prijevoz iste količine vrećica bio je potreban 1 kamion za plastične vrećice i 7 kamiona za papirnate vrećice.

U ponedjeljak, 15. travnja u 20:33 sati na 1. programu HTV-a emitirati će se emisija "Potrošački kod", a u kojoj će biti emitiran prilog o plastičnoj ambalaži. U prilogu se pokušava doznati odgovore na pitanja o tome je li plastična ambalaža štetna za zdravlje.

Sugovornici su (prema redoslijedu pojavljivanja u prilogu):

- Nino Dimitrov, Hrvatski javod za javno zdravstvo
- prof.dr.sc. Igor Čatić, Fakultet strojarstva i brodogradnje
- prof.dr.sc. Valerije Vrček, Farmaceutsko-biokemijski fakultet
- Jasna Čerić, nutricionistica.

Pozovam čitatelje bloga da pogledaju emisiju, a naknadno ćemo komentirati prilog.

Ako i slučajno propustite ovotjedno izdanje "Plastičnog koda", prilog o plastičnoj ambalaži možete pogledati i na HTV-ovim internetskim stranicama, pod "Televizija na zahtjev", emisija "Potrošački kod" na sljedećem LINKU.

To je davno meni rekao moj otac, a kasnije i ja svom sinu sportašu. Uvjek sam se trudio ukazati mu da ukoliko želi biti brži, jači, spretniji, kvalitetniji onda mora biti bolji od konkurencije, od suigrača, raditi, trenirati i učiti više. Istaknuti se svojom sposobnošću, znanjem, snagom, svojim kvalitetama. Jednostavno, biti bolji. A ne podmetati noge i slavodobitno sam protrčati ciljnom crtom.

Neki dan je ponovno internetom prostrujala forwarduša o navodnim opasnostima plastičnih boca, konkretnije PET plastenki. I to me je podsjetilo na ono što mi je otac davno govorio.

Prof.dr. Igor Čatić i autor ovog bloga zamoljeni su da daju svoj komentar na tvrdnje navedene u toj ppt prezentaciji. Pa pogledajte:

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 19

U saveznim državama Sjedinjenih Američkih Država, Sjevernoj Karolini i Alabami dan je prijedlog novih uredbi prema kojima bi bila obaveza da se sva plastična ambalaža izrađena od biorazgradljive, kompostabilne ili razgradljive plastike (razne posude, plastične boce, kutije, podlošci) dodatno označi "nije za recikliranje" ili "ne reciklirati".


E pur si muove!


Izvor:
Plastic News

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 18

Europsko udruženje za bioplastiku izdalo je priopćenje, informaciju da je u 2011. godini od ukupno obradive površine u svijetu, za proizvodnju bioizvorne plastike, odnosno bioplastike iskorišteno samo 0,006 % i da to ni u kom slučaju ne može predstavljati opasnost za opaskrbu hranom ili opasnost za porast cijena hrane. Iako su predviđanja da će se površine za uzgoj obnovljivih izvora za bioplastiku do 2016. povećati skoro 4 puta, i dalje je to gotovo pa zanemariva površina.




Kao što se na gornjoj slici može vidjeti, na zemaljskoj kugli je ukupno 13,5 milijarda hektara kopnenih površina, od čega je oko 5 milijarda, odnosno 37 % poljoprivrednog zemljišta.

To poljoprivredno zemljište dijeli se na 3,5 milijarde hektara (70 %) pašnjaka i na 1,4 milijarde hektara (30 %) površina koje se obrađuju. A te obradive površine sastoje se od 1,29 milijarde hektara (27 %*) na kojima se uzgaja hrana i stočna hrana, 100 miliona hektara (2 %*) za uzgoj biljaka za industrijsku proizvodnju, a 55 miliona hektara (1 %*) za uzgoj biljaka od kojih se proizvodi biogorivo.

Obradiva površina na kojoj se uzgajaju biljke koje se kasnije prerađuju u bioizvornu plastiku u 2011. godini bile su oko 300.000 hektara odnosno samo 0,006 %* ukupnog svjetskog poljoprivrednog zemljišta. Predviđa se značajan rast površina do 2016. godine i to skoro 4 puta, do 1,1 milion hektara, odnosno do oko 0,022 %* ukupnog svjetskog poljoprivrednog zemljišta.


Dakle, da se zaključiti da nema opasnosti da će zbog bioizvorne plastike poskupiti hrana.


Za sada.


* odnosi se na ukupno poljoprivredno zemljište (5 milijardi hektara).


Izvori:
European Bioplastics
Institute for Bioplastics and Biocomposites

Ova hrvatska tvrtka ima preko 40 godina iskustva u proizvodnji plastične ambalaže

Zbog vrlo malo pravnih subjekata na ovom izoliranom dijelu Gorskog kotara svaki oblik poduzetništva je i više nego dobrodošao.

Savez za energetiku Zagreba u svojem članstvu broji više od stotinu pravnih subjekata, a među njima je i tvrtka GEC d.o.o. Plešce - vodeća hrvatska tvrtka s preko 40 godina iskustva u proizvodnji plastične ambalaže. Procesima poput regeneracije otpada iz proizvodnje, stavljanje fokusa na proizvodnju LDPE plastične ambalaže koju ju moguće u cijelosti reciklirati i ponovno upotrijebiti za druge proizvode te vlastita solarna elektrana koja godišnje proizvodi 20.000 kWh za potrebe dijela proizvodnje temeljne su komponente održivog upravljanja tvrtkom.

Ovo je njezina priča:

Tvrtka Gec d.o.o. Plešce s tradicijom prerade plastičnih masa preko 40 godina jedno je od vodećih tvrtki na hrvatskom tržištu u proizvodnji plastične ambalaže. Sjedište poduzeća nalazi se u mjestu Plešce, na području grada Čabra uz samu granicu sa Slovenijom.



Zbog vrlo malo pravnih subjekata na ovom izoliranom dijelu Gorskog kotara svaki oblik poduzetništva je i više nego dobrodošao. Dodatna vrijednost je vođenje poslovne aktivnosti na održiv način jer je riječ o gotovo netaknutoj prirodi u kojoj se isprepliću šumska prostranstva NP Risnjak sa rijekom Kupom.

Poduzeće je nastalo na temeljima obrtničke radnje koja je započela s radom 1970. godine, kada je privatno poduzetništvo bilo rijetkost i hrabar podvig. Emil Gec je zajedno sa suprugom Jelenom pokrenuo obrtničku radnju za preradu plastike i metala, u kojoj su izrađivali brizgane proizvode od plastike. Kupnjom prve brizgalice otvorila se mogućnost izrade proizvoda i za druga poduzeća u blizini, ali i na području Slovenije. Kvalitetom i velikim trudom poslovanje se širilo, nabavljena je i druga brizgalica, proširen je asortiman proizvoda na program plastičnih nogica za namještaj, koje su se plasirale za drvnu industriju na području cijele Jugoslavije. Kako se ukazala potreba za metalnim okovom za nekadašnju, počelo se s radom i na izradi metalnih okova.

Devedesetih godina, početkom raspada nekadašnje države, smanjilo se tržište i gotovo zaustavila prodaja na tim područjima, ali je već u pripremi bio novi proizvod – vrećice za pakiranje. Proizvodnja se još uvijek odvijala u garažnim prostorima obiteljske kuće. Kako je rastao obim posla, tako je 1988. godine izgrađeno novo postrojenje kao baza sadašnjeg pogona za preradu plastike. Nabavljena je oprema za izradu folija te moderniji strojevi za izradu vrećica. Proizvodni program bio je vrlo interesantan te je postojala uvijek potreba za većim prostorom i novim tehnologijama te su tako redovito nabavljani moderniji i brži strojevi za izradu vrećica, strojevi za tisak, linije za proizvodnju folija. Stari program se počeo napuštati i više se polagalo pažnje na specijalizaciju u proizvodnji folija i vrećica koje su i danas glavni proizvodi.

Tijekom godina izgrađene su još dva proizvodna pogona, tako da trenutno ona zauzimaju ukupno oko 1.000 metara kvadratnih zatvorenog prostora i još toliko prostora za vanjsko skladištenje materijala. Instalirano je pet linija za ekstruziju različitih kapaciteta, četiri varilice za vrećice, tri stroja za tisak, linija za regeneraciju što omogućuje proizvodnju bez otpada štetnog za okoliš.

Osnovna ideja poslovanja je kupcu ponuditi cijeli asortiman proizvoda za pakiranje. Proizvodni program sastoji se od proizvodnje LDPE folija i vrećica: LDPE folije - za pakiranje, omatanje, termoskupljajuće, stretch, poljoprivredne, građevinske folije; VREĆICE - svih dimenzija po narudžbi (vreće za smeće, vrećice za zamrzavanje, trgovačke vrećice, vrećice s tiskom); TISAK na folije i vrećice u 4 boje; PAPIR - papirnate vrećice, papir klubučni i havana, celofan prozirni i srebrni u listovima te PRIBOR ZA PAKIRANJE (PP trake, ljepljive trake, spojnice, vezačice, plinski uređaji za pakiranje).

U proizvodnom pogonu ekstruzije instalirano je 5 linija za ekstruziju i 2 stroja za flexo tisak. Tvrtka GEC u mogućnosti je proizvesti foliju od 100 mm do 2.500 mm u listu što je najšira folija koja se nudi u Hrvatskoj.

U proizvodnji su instalirane i 4 varilice za izradu vrećica. Na njima se izrađuju sve vrste vrećica po narudžbi, vrećice za domaćinstvo, vreće za smeće, industrijske vreće te vrećice s tiskom.

Tijekom proizvodnje nastaje i otpad prilikom pokretanja strojeva ili mijenjanja dimenzija. Ukupan otpad preradi se u stroju za regeneraciju i vraća natrag u proizvodnju. Na taj način materijal se iskoristi u cijelosti.

Tvrtka je vlasnik certifikata ISO 9001:2000 s čime je GEC d.o.o. Plešce uskladio svoje poslovanje s najvišim svjetskim standardima. 15 djelatnika GEC d.o.o. Plešce svakodnevno rade na poboljšanju poslovanja i unaprjeđivanju usluga i proizvoda koje nude svojim partnerima.

Gec d.o.o. Plešce ponosni je nositelj i jedan od prvih kojima je dodijeljena oznaka Green Mark. Ovaj znak je dokaz našeg usmjerenja u korištenju obnovljivih izvora energije i ekološke proizvodnje proizvoda od plastičnih masa – LDPE. LDPE plastičnu ambalažu moguće je 100% reciklirati i upotrijebiti za drugi proizvod.

Dio proizvodnje koristi električnu energiju proizvedenu iz vlastite sunčane elektrane koja proizvodi 20.000 kWh godišnje i uz to uštedi znatnu količinu CO₂. Proizvodi tvrtke Gec d.o.o. Plešce su na taj način postali ekološki proizvodi s većom vrijednošću budući da koriste obnovljive izvore energije i sam materijal koji je u potpunosti moguće reciklirati.



Daljnji razvoj je usmjeren na postizanje još manjeg utroška materijala u količini proizvoda kako bi se i na takav način smanjila količina utroška sirovina.

Savez za energetiku Zagreba okuplja više od 150 partnerskih i članskih institucija, tvrtki, obrta i udruga s kojima surađuje i koje su članice Saveza, a posebno je zanimljivo kako je članstvo 25 pravnih osoba u Savezu za energetiku Zagreba izravno povezano isključivo s investicijskim i razvojnim projektima u svim segmentima zelenog gospodarstva. Savez za energetiku Zagreba po formalno-pravnom ustrojstvu je udruga više razine osnovana sukladno Zakonu o udrugama i Zakonu o tehničkoj kulturi. Savez nije dio gradskog sustava Grada Zagreba i u najvećoj mjeri se financira iz privatnog sektora kroz članarine, provedbom projekta i obavljanjem registrirane gospodarske djelatnosti. Više informacija možete dobiti ovdje.



Izvori:
Poslovni dnevnik
Savez za energetiku Zagreba

Jednokratne plastične vrećice - one koje najčešće nalazite u supermarketima kraj štandova za voće i povrće i u njih sami pakirate kupljeno, najviše su u svijetu izložene zabranama ili dodatnim nametima.

Vrijeme je da se prihvati zdravorazumska politika i prizna da je ovakva proizvodnja, besplatna podjela i uobičajeni načini višestrukog korištenja plastičnih vrećica, pozitivna za ekonomiju, zdravlje, okoliš i obiteljski budžet.

Uvođenje zabrana ili dodatnih taksi zasigurno nije dobro rješenje jer posljedice su negativne po:

Radna mjesta
Gubitkom tržišta, brojna radna mjesta u prerađivačkoj industriji su ugrožena i ugroziti će egzistenciju brojnih radnika i njihovih obitelji u ionako već prevelikoj nezaposlenosti u državi.

Zdravlje
Zabrane jednokratnih plastičnih vrećica preusmjeriti će potrošače da koriste višekratne vrećice i torbe koje mogu postati izvor zaraze i prijenosa bakterija s neopranih torbi na hranu, koju smo inače nosili u onim jednokratnim tankim vrećicama. Osim što će osigurati higijensko postupanje s namirnicama, svježim namirnicama će produžiti rok sigurne upotrebe.



Ekonomija
Osim ugrožavanja radnih mjesta, općenito dolazi do smanjenja proizvodnje i prihoda, smanjenja izvoza, povećavaju se troškovi proizvodnje, utrošak energije, a sve to utječe na povećavanje troškova života.


Okoliš
Zabranom jednokratnih plastičnih vrećica ili njihovim oporezivanjem potrošači će se preusmjeriti na papirnate ili platnene vrećice koje su u svim segmentima (potrošnja sirovine, zagađenje voda, emisije stakleničkih plinova, potrošak energije, stvaranje otpada) ekološki nepovoljnije od plastičnih vrećica.






Recikliranje
Reciklirane plastične vrećice su za okoliš najpovoljnije rješenje, a s recikliranjem se ostvaruju uštede i na sirovini i na energiji. Čim više recikliranja to više ušteda i manje otpada, a reciklirana plastika smanjiti će potrošnju ostalih vrijednih sirovina za sve druge potrebe - od proizvodnje ponovno plastičnih vrećica pa sve do izgradnje plastičnih konstrukcije za mostove.

Foto: Željko Lukunić / PIXELL

U Zagrebu je 3. travnja 2013. održan okrugli stol o zaštiti okoliša "EUforija" kojom prilikom je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović izjavio:

"Sustav otkupa PET ambalaže je nakaradan jer su jedne vrste polimera unutar njega, a druge nisu.

Staklo i PET ambalaža se prikupljaju, a komunalna poduzeća prisiljena su prikupljati sve ostalo, što nije toliko isplativo - rekao je ministar i dodao kako sve treba vratiti pod kontrolu komunalnih poduzeća kako bi se stvorilo održiv sustav, odnosno da komunalna poduzeća gubitke prebiju zaradom od stakla i PET ambalaže."



Izvor: Večernji list

U petak 29. ožujka 2013. objavljeno je na web portalu Hrvatskog fokusa reagiranje gđe. Rodjene Marije Kuhar, dr.med.vet. na moj tekst Stručno ukazivanje ili neslaganje? (HF, 22. ožujka) Svoje reagiranje zaključila je pitanjem: »Hoće li gospodin R. Deša od Hrvatskoga fokusa preuzeti ovaj tekst i objaviti ga na blogu plastično-je-fantastično«. Tekst je preuzet i objavljen trenutno na blogu. Blog je i nastao iz želje da se argumentirano govori i raspravlja o plastici, uz navođenje znanstveno potvrđenih dokaza.

Valja se osvrnuti na dvije ključne stvari u tekstu gđe. R. M. Kuhar. Ona izjavljuje da je objavila svoj prvi tekst u namjeri »točnog informiranja javnosti, te da je kritika upućena njoj u stvari kritika na krivu adresu. Naime u mojem tekstu nisam ništa dodala, a osobito izmislila, niti navodim svoje stavove, jer to nije profesionalno kada se predstavlja jedan takav znanstveni ili stručni dokument.«

Valja ponoviti primjedbu iz prvog reagiranja. Gđa. R. M. Kuhar jednostavno je zanemarila ili prešutjela uvodnu napomenu. »Ovaj dokument nije službena publikacija Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) niti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Stajališta izrečena u njemu su zajednički pogledi međunarodnih stručnjaka koji su sudjelovali u radnoj skupini i nužno ne predstavljaju stajališta navedenih organizacija.«

Druga ključna primjedba jeste utisak da gđa. R. M. Kuhar nije pažljivo pročitala moje reagiranje. Pažljiva čitateljica tada ne bi napisala: »Međutim, istraživanje i rezultati dr. J. Teeguardena nisu do danas objavljeni ni u jednom znanstveno-recenziranom časopisu. …, dr. J. Teeguarden je odbio objaviti javnosti, uključujući i znanstvenoj, svoju prezentaciju koju je predočio na godišnjem sastanku Američkoga udruženja za promicanje znanosti (American Association for the Advancement of Science, AAAS) održanom 16. veljače 2013.« U mom su tekstu objavljene dvije poveznice na cijelu studiju koja je objavljena u vrlo renomiranom znanstvenom časopisu Toxicological Science 123(1/2011). Studija se može pronaći i na službenim stranicama Nacionalnog Centra za biotehnološke informacije (NCBI).

Posebno začuđuje njezina rečenica o J. Teeguardenu doktoru znanosti iz toksikologije. »Dr. J. Teeguarden u prošlosti je usko surađivao sa znanstvenicima iz područja kemijske industrije, osobito proizvodnje plastike, a neke radove financiralo je Američko vijeće za plastiku (American Plastics Council) koje se nalazi u sastavu Američkoga vijeća za kemiju (American Chemistry Council). J. G. Teeguarden bio je i suautor nekoliko stručnih studija, a istraživače je „zaposlio“ Dow Chemical, najveći svjetski proizvođač BPA. Stoga je prvo nužno isključiti bilo kakvu povezanost, osobito onu financijsku, s industrijom plastike radi mogućeg sukoba interesa.«

Navedeni stav je tipičan za skupinu stručnjaka tzv. ideološke toksikologije. Pripadnici ideološke toksikologije, a njih je u Hrvatskoj nekoliko, apriori omalovažavaju ne samo ovog znanstvenika, proglašavajući ga industrijskim plaćenikom.

Citirani članak iz Forbesa naveden je, ne kao neki znanstveni dokaz, već samo kao potvrdu da danas u javnim medijima prolaz imaju samo članci koji izražavaju namjeru točnog informiranja javnosti (ma što god to značilo), a nemaju članci sa stručno i znanstveno potvrđenim dokazima.

Moj drugi prigovor odnosi se na činjenicu da se gđa. R. M. Kuhar nije osvrnula na bit rasprave bisfenol A (BPA). Zbog potencijalno zainteresiranih evo nekoliko riječi o BPA.






Bisfenol A je industrijska kemikalija koja se prvenstveno upotrebljava u proizvodnji polikarbonatne (PC) plastike i za oblaganje unutrašnjosti limenki za pića i hranu. Za obje svrhe sigurno i zdravstveno ispravno se upotrebljava dulje od 50 godina.

Polikarbonatna plastika ima široku upotrebu, najviše za izradu ambalaže za pića (plastične boce), kao i boce za bebe. Vrlo proširena je primjena polikarbonatne plastike za izradu CD-ova, za raznu sigurnosnu opremu koja mora biti žilava i otporna na vanjske utjecaje te za medicinsku opremu. Upravo zato što se polikarbonatna plastika koja sadrži BPA upotrebljava u ambalaži za hranu i u medicinskoj opremi, podvrgnuta je brojnim ispitivanjima. Sva ispitivanja te dobiveni i objavljeni rezultati nadzirani su i odobreni od mnogih nacionalnih zdravstvenih instituta, regulatornih tijela širom svijeta. Među najvažnija tijela ubrajaju se: U.S. Food and Drug Administration (FDA) (Uprava za hranu i lijekove) i European Food Safety Authority (EFSA) (Europska uprava za sigurnost hrane).



Svoju široku primjenu u ambalaži pića i hrane polikarbonatna plastika pronašla je upravo zbog svojih karakteristika: čista, prozirna, lagana, čvrsta i ne lomi se pri padu, ne oštećuje se, ne degradira, trajna je, osigurava higijenske uvjete svoga sadržaja. Polikarbonat osigurava visoku razinu zaštite hrane u raznim pakovanjima te sprječava njeno kvarenje, a dokazano je da sprječava prodor bakterija izvana u unutrašnjost ambalaže. Također, prednosti te vrste ambalaže je da je ekološki prihvatljiva (e. environmentally friendly), kao i što je dokazano da važan u očuvanja javnog zdravlja.

BPA se ne upotrebljava u proizvodnji plastičnih boca za vodu i gazirana pića (PET). Upotrebljava se u proizvodnji polikarbonatne plastike od koje se izrađuju višekratne, trajnije boce. Polikarbonatna plastika namijenjena je i izradi većih spremnika za vodu koji se danas najčešće upotrebljavaju na sveprisutnim aparatima za hladnu i toplu pitku vodu (zapremnine 15 do 20 litara).

Vrlo mala količina BPA može migrirati iz osnovne strukture polikarbonatne ambalaže u hranu i piće koje sadrži što pojačava zabrinutost potrošača. Zabrinutost je prisutna pogotovo zbog poznatih rezultata ispitivanja o utjecaju BPA na hormone i reproduktivni sustav ispitivanih životinja kao i na moguću povezanost BPA i dijabetesa te nekih kardiovaskularnih oboljenja kod ljudi. Na žalost, BPA je u nekoliko manjih, ne potvrđenih studija, povezivan s pojavama raka. No, najveći dio dokaza ne potvrđuje takvu opasnost niti povezanosti s pobolom.

Brojne norme i propisi u raznim zemljama, a koji sažimaju rezultate istraživanja tijekom pola stoljeća potvrđuju da »BPA ne izaziva rak te da nema zdravstvenih rizika, uključujući i za djecu, a temeljem najnovijih ispitivanja koja potvrđuju da se BPA može pronaći u polikarbonatnim bočicama za bebe i hrani za dojenčad u ekstremno malim razinama«. Takva mišljenja zastupaju u osnovi agencije za sigurnost hrane, uključujući i one u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Europi, Japanu te Australiji i Novom Zelandu. Budući se radi o tekstu za širu javnost, dokazi o iznesenim stavovima navedeni su u daljnjem dijelu teksta:

Sigurno korištenje polikarbonatne plastike

Više od 50 godina, veliki broj studija, provođenih i od vladinih i od znanstvenih institucija širom svijeta, analizirale su znanstvene podatke o BPA te temeljem tih podataka zaključile su da su polikarbonatne bočice sigurne za upotrebu u kontaktu s hranom te da je razina migracije BPA iz polikarbonatne plastike u stvarnim uvjetima ispod sigurnosne razine, odnosno da je unutar znanstveno provjerenih granica.

Sigurnosni standardi širom svijeta, uključujući i FDA, Health Canada (Kanadska uprava za zdravlje), Europsku upravu za sigurnost hrane (EFSA) i Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology (Japanski nacionalni institut za napredne znanost u industriji i tehnologiju) su suglasni da temeljem dobivenih znanstvenih dokaza koji su dostupni iz najnovijih procjena rizika o opasnostima BPA - unos BPA u organizam u propisanim granicama ne predstavljaju opasnost za zdravlje i to svim dobnim skupinama, uključujući i dojenčad.

Standardi sigurnosti širom svijeta

Svi proizvodi koji dolaze u kontakt s hranom, a sadrže BPA moraju zadovoljiti zdravstvene i sigurnosne odredbe, i to je primijenjeno širom svijeta.

Sjedinjene Američke Države i Europa
I SAD i Europska zajednica imaju složenu regulativu za nadzor migracija kemikalija s ambalaže u kojoj je pakirana hrana na sadržaj kojom su definirane stroge granice maksimalno dopuštenih razina migracija.

U SAD-u, BPA je reguliran propisima američke Uprave za hranu i lijekove - U.S. Food and Drug Administration (FDA) kojima je osigurana njihova sigurnost pri upotrebi. FDA regulativa primjenjuje migracijske i sigurnosne podatke kao osnovu za odobravanje određene plastike za namjenu za koju su predviđene. U proceduri odobravanja primjenjuju se strogi zahtjevi za određivanje razina sastojaka koji mogu migrirati s materijala ambalaže na hranu. Sigurnosni zahtjevi FDA zahtijevaju opsežne testove toksičnosti za svaki sastojak koji bi mogao biti unesen u ljudski organizam i za najmanje moguće mjerljive količine. To znači, kada FDA odobri određeni proizvod da se može naći na tržištu i da se može koristiti, da je taj proizvod siguran pri kontaktu s hranom obzirom na sastav i količinu tvari, ako postoje, a koje bi mogle migrirati s ambalaže u hranu. Stoga je korištenje BPA u SAD-u, kao "indirektnog dodatka", odobreno prije nego su se proizvodi od polikarbonatne plastike koji sadrže BPA uopće i našli na američkom tržištu.

Sve u svemu, postoji međunarodno utvrđena sigurnosna razina - Tolerable Daily Intake (TDI) - dopuštena dnevna doza za BPA, a to je 0,05 mg/ kg tjelesne težine dnevno. A to znači da nema zdravstvenih opasnosti ukoliko čovjek svakodnevno, tijekom svog cijelog životnog vijeka prima manje od 0,05 mg/kg t.t. Navedena dopuštena dnevna doza određena je temeljem ispitivanja na životinjama i sadrži uključuje sigurnosni faktor koji omogućuje izračun sigurnosne razine doze za ljude.

Temeljem detaljnih i sveobuhvatnih pregleda najnovije stručne literature i studija o toksičnosti BPA pri niskim dozama, u rujnu 2010. godine EFSA je potvrdila svoje mišljene iz 2008. godine u kojem navodi da nema novih dokaza koji bi ukazivali na potrebu promjene postojeće razine dopuštene dnevne doze (e. TDI) od 0,005 mg/kg t.t. Navedeno je u skladu i s referentnom dozom ljudske izloženosti koju definira američka regulativa.

Australija i Novi Zeland
U skladu s državnim Zakonom o hrani, svi plastični materijali koji dolaze u kontakt s hranom i pićima moraju zadovoljiti opće uvijete definirane Standardom 1.4.3. (Materials and Articles in Contact with Food - Materijali i predmeti koji su u kontaktu s hranom), a koji su sastavni dio "Food Standards Australia New Zealand (FSANZ) - Food Standards Code" (Standardi za hranu Australije i Novog Zelanda - Normativi o hrani). Također postoji i Australski standard za plastične materijale koji su u kontaktu s hranom, gdje se FSANZ poziva na (AS2070) i definira zajedničke zahtjeve za materijale koji dolaze u kontakt s hranom, a odredbe su u skladu s regulativom o upotrebi plastike u Europskoj Uniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Na Novom Zelandu Uprava za procjenu rizika u okolišu - Environmental Risk Management Authority (ERMA) regulira odredbe o kemikalijama u plastici, a plastični proizvodi regulirani su pravilima koje definira novozelandsko Ministarstvo potrošača.

Food Standards Australia New Zealand (FSANZ) *1) Agencija za standardizaciju u području hrane Australije i Novog Zelanda - potvrđuje da "BPA ne izaziva rak" te su izdali svoje mišljenje da "nema zdravstvenih rizika, uključujući i za djecu, a temeljem najnovijih testiranja koja potvrđuju da se BPA može pronaći u polikarbonatnim bočicama za bebe i hrani za dojenčad u ekstremno malim razinama“ . Takva mišljenja dijele i ostale agencije za sigurnost hrane, uključujući i one u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Europi.

Osim FSANZ-a, druga regulatorna tijela u Australiji koja reguliraju kemikalije u plastici koja dolazi u kontakt s hranom su: National Industrial Chemicals Notification and Assessment Scheme (NICNAS) - Nacionalni program za procjenu i obavještavanje o industrijskim kemikalijama koji nadgleda sigurnost industrijskih kemikalija u upotrebi te Australian Consumer and Competition Commission (ACCC) - Australski odbor za zaštitu potrošača i tržišno natjecanje koji nadgleda sigurnost pri potrošnji plastičnih proizvoda, istražuje pritužbe te sastavlja registar proizvoda koji su iz sigurnosnih razloga povučeni s tržišta.

Također, plastični proizvodi koji dolaze u kontakt s hranom, a koriste se u Australiji, moraju zadovoljavati odredbe FDA o BPA kao i migracijske razine definirane u Europskoj regulativi - Materials and Articles in Contact with Foodstuffs

Posljednje procjene, aktivnosti i akcije vezane uz sigurnost BPA

SAD
FDA je analizirala najnoviju literaturu o BPA uključujući i studije o najmanjim toksičnim dozama, a također, kontinuirano sudjeluje u recenzijama novijih studija koje se odnose na BPA.

Stručnjaci Nacionalnog toksikološkog programa - National Toxicology Program (NTP) - kao dio američkog Nacionalnog instituta za zdravlje - National Institutes of Health, završili su u rujnu 2008. godine pregled *2) u kojem su izrazili "određenu zabrinutost" zbog utjecaja BPA na mozak, ponašanje, na aktivnost prostatu kod fetusa, dojenčadi i djece. NTP je također izrazio "minimalnu zabrinutost" zbog efekata koji se kasnije javljaju u ranom pubertetu na mliječnim žlijezdama kod djevojaka, te zbog efekata na fetuse, dojenčad i djecu kod postojeće razine izloženosti i "zanemarivu zabrinutost" za sve ostale slučajeve. U posljednjoj reviziji FDA je priznao da "postoji mnogo nepouzdanosti koje se odnose na ukupnu interpretaciju tih studija i na moguće utjecaje izloženosti BPA na ljudsko zdravlje“.

FDA je u ažuriranim podacima o BPA *3) 2010. godine objavila da su "koraci koji se trenutno poduzimaju na smanjenju ljudske izloženosti BPA kroz hranu, opravdani, što uključuje podršku industrijskim akcijama za prestanak proizvodnje boca i šalica za bebe koje sadrže BPA na američkom tržištu, te da podupiru razvoj alternativnih materijala". FDA je također naglasila svoju "podršku na jačanju pravnog okvira o BPA".

FDA je također vrlo jasno objavila da "to ne znači preporuku obiteljima da promijene način prehrane dojenčadi ili hranu zbog svih ostalih prednosti koje pruža kao pouzdan izvor dobre prehrane, a koje su prevagnule u odnosu na potencijalne rizike od izloženosti BPA".

Valja istaknuti da je 30. ožujka 2012. FDA odbacila zahtjeve iz peticije Vijeća za očuvanje prirodnih resursa (Natural Resources Defense Council (NRDC) kojom se traži zabrana korištenja BPA u ambalaži za hranu, jer, kako se navodi u priopćenju: "dokazi na koje se NRDC poziva ne potvrđuju niti su znanstveno potkrijepljeni da bi se donijela odluka o restrikcijama upotrebe BPA u ambalaži" te da su "rezultati istraživanja na koja se NRDC poziva vrlo često premali da bi se temeljem istih moglo donositi zaključke".

Kanada
Kanada je prva zemlja u svijetu koja ima napravljenu kompletnu procjenu rizika za ljudsku izloženost BPA, a procjena je napravljena u suradnji s proizvođačima kao i sa svim ostalim zainteresiranima. Unatoč dobivenih podataka iz procjene rizika koji potvrđuju da su razine BPA sigurne, kanadska Vlada složila se s preporukom Ministarstva zdravstva i 2008. godine donijela je odluku o zabrani uvoza, prodaje, propagandiranja polikarbonatnih bočica za bebe.

Procjena kanadskog Ministarstva zdravstva navodi da su novorođenčad i djeca do 18 godina bili izloženi razinama BPA koje su niže od razina koje bi mogle uzrokovati efekte na zdravlje. Međutim, kanadska Vlada, radi dodatne predostrožnosti poduzima korake kako bi se ograničila uporaba BPA.

U srpnju 2009. godine Ministarstvo zdravstva Kanade objavila je tri odvojena izvještaja, koji su zaključili da postojeća izloženost BPA iz ambalaže, a preko prehrane, ne prelazi razine koje predstavljaju rizik za zdravlje populacije, uključujući novorođenčad i mlađu djecu.

Izvještaji kanadskog Ministarstva zdravstva su:
Survey of BPA in bottled water products
POVEZNICA 1

Survey of BPA in canned powdered infant formula products
POVEZNICA 2

Survey of BPA in baby food products pre-packaged in glass jars with metal lids
POVEZNICA 3

Europa
Slijedom detaljnih i sveobuhvatnih analiza najnovije znanstvene i stručne literature i studija vezano uz toksikologiju BPA pri niskim dotama, u rujnu 2009. EFSA je potvrdila svije mišljenje iz 2008. godine te potvrdila da nije pronašla nove dokaze koji bi je naveli da revidira svoje postojeće mišljenje odnosno propisanu najveću dopuštenu razinu (TDI) od 0,05 mg/kg tjelesne težine.

Australija
FSANZ je aktivno surađivala s vladinim agencijama i s inozemnim regulatornim tijelima kako bi se utvrdila i obrazložila bilo kakva povezanost BPA i negativni utjecaj na zdravlje.

FSANZ je obavila procjenu svih dostupnih studija uključujući i one na koje se poziva FDA, te je zaključila da su "bočice za bebe izrađene od polikarbonatne plastike koja sadrži BPA, a koje se nalaze na tržištu Australije i Novog Zelanda, i nadalje sigurne za upotrebu“. Analizom podataka o izmjerenim razinama kao i preračunavanjem zaključuje se da bi bebe težine 5 kg trebala svakoga dana tijekom mnogo godina popiti najmanje 80 bočica kako bi se dostigla gornja dopuštena granica unosa BPA.

FSANZ i dalje prati sva novija znanstvena istraživanja i razvoj i "vrlo usko surađuje s nacionalnim i međunarodnim regulatornim tijelima za hranu kako bi se procijenili novi dokazi i razine izloženosti u Australiji".

Tako su u srpnju 2010. trgovci dobrovoljno odustali od polikarbonatnih bočica za bebe koje sadrže BPA i trenutačno mnoge kompanije istražuju mogućnosti alternativnog materijala bez BPA. Ova dobrovoljna odluka u stvari odgovor je potrošačko raspoloženje i njihove zahtjeve, a ne kao posljedica sigurnosti proizvoda.

U veljači 2010. godine australski odbor za zaštitu potrošača i tržišno natjecanje (Australian Competition and Consumer Commission - ACCC) objavio je rezultate studije koja je ispitivala razine BPA u prehrani za dojenčad te vodi za piće iz polikarbonatnih bočica za bebe i iz šalica za piće koji su na tržištu Australije te zaključila da „izloženost dojenčadi iz bočica za hranjenje i šalica za piće koje se nalaze na tržištu Australije nije zabrinjavajuća“ *4)

-------------------------------------------------------------------
*1) Australski standardi za hranu - podaci o Bisphenolu A
POVEZNICA 4

*2) National Toxicology Program (NTP) - Center for the Evaluation of Risks to Human reproduction (CERHR) Monograph on the Potential Human Reproductive and Developmental Effects of Bisphenol A, NIH Publication No. 08-5994, September 2008
POVEZNICA 5

*3) Update on Bisphenol A for Use in Food Contact Applications U.S Food & Drug Administration January 2010
POVEZNICA 6

*4) Study of Levels of Bisphenol A (BPA) in Infant Formula and Water from Infant Feeding Bottles & Sip Cups Supplied in Australia - ACCC February 2010
POVEZNICA 7

Ostali izvori:

Europa
Toxicokinetics of Bisphenol A - Scientific Opinion of the Panel on Food Additives, Flavourings, Processing aids and Materials in Contact with Food (AFC). 23 July 2008
POVEZNICA 8

Statement of EFSA - on a study associating Bisphenol A with medical disorders. Issued on the 22nd October 2008. The EFSA Journal (2008) 838 1-3
POVEZNICA 9

Opinion of the Scientific panel on Food Additives, Flavourings and Processing Aids and Materials in Contact with Food on a request from the Commission related to BPA. Adopted 29 November 2006. (The EFSA Journal (2006) 428 1of 75)
POVEZNICA 10

EFSA updates advice on bisphenol A - 30 September 2010
POVEZNICA 11

Sjedinjene Američke Države
National Toxicology Program: Centre for the Evaluation of Risk to Human Reproduction (CERHR)
POVEZNICA 12

National Toxicology Program (NTP). Draft Brief published on April 14, 2008 by the U.S. National Institutes of Health
POVEZNICA 13

FDA Statement on release of Bisphenol A (BPA) Sub Commmittee Report. Released 28 October 2008.
POVEZNICA 14

FDA update on Bisphenol A for Use in Food Contact Applications. January 2010
POVEZNICA 15

FDA Science Board Subcommittee on Bisphenol A - Scientific Peer-Reveiw of the Draft Assessment of Bispenol A for Use in Food Contact Applications – 31.Oct 2008.
POVEZNICA 16

Australija i Novi Zeland
Food Standards Australia New Zealand - Fact Sheet - BPA & Food Packaging - January 2010
POVEZNICA 17

Kanada
Government of Canada - Chemical Substances in Batch 2 of the Challenges
POVEZNICA 18

Government of Canada - BPA Questions & Answers
POVEZNICA 19

Health Canada - Canadian draft risk assessment released in April 2008
POVEZNICA 20
POVEZNICA 21

Bisphenol A Technical Information (Canada gazette Notice final screening assessment proposed risk managemetn approach)
POVEZNICA 22

Ministarstvo zdravstva Kanade izdalo je u srpnju 2009. sljedeća 3 izvještaja:
Survey of BPA in bottled water products
POVEZNICA 23

Survey of BPA in canned powdered infant formula products
POVEZNICA 24

Survey of BPA in baby food products pre-packaged in glass jars with metal lids
POVEZNICA 25

Ostali relevantni međunarodni izvještaji i izvori:
European Union Risk Assessment Report
POVEZNICA 26

Norveška
Report of the Norwegian Scientific Committee for Food Safety (VKM 2008)
POVEZNICA 27

Japan
Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology
POVEZNICA 28
POVEZNICA 29


Iz navedenog, proizlazi da je BPA siguran za svakodnevnu upotrebu u konzerviranoj hrani, ne zato što to tvrdi neki industrijski plaćenik ili tamo neki inženjer brodostrojarstva, pomoćnik direktora za proizvodnju DINA Petrokemije, već zato što to potvrđuju najrelevantnije zdravstvene, toksikološke, sigurnosne institucije brojnih zemalja širom svijeta.

Slučajevi kada su pojedini proizvođači samoinicijativno izbacili iz svog proizvodnog programa polikarbonatne dječje bočice, prvenstveno je rezultat njihove pragmatičnosti Upravo zbog »namjere točnog informiranja javnosti« pojedinih katastrofičara i ukazivatelja na teorije zavjere, baš onako kako ih Noam Chomsky opisuje, jednostavnije je učiniti taj marketinški korak nazad, nego boriti se s vjetrenjačama.

Kako u Hrvatskoj nema proizvodnje polikarbonata, valja vjerovati da se stručnjaci s područja plastike u njoj ne bore za neke svoje interese. Međutim gđa. R. M. Kuhar je svojim pridruživanjem borbi protiv plastike s dvojbenim stavovima, ozbiljno ugrozila ugled svojih ostalih tekstova na ovom portalu. Bližih njezinoj struci.

Romeo Deša

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 17

Poznato je da Sjedinjene Američke Države u svjetskim razmjerima prednjače u zabranama jednokratnih plastičnih vrećica, a u toj državi, savezna država Kalifornija drži apsolutni primat. Često tzv. zeleni uzimaju za primjer Ameriku kao primjer zemlju koju bi trebalo slijediti, barem što se zabrana plastičnih vrećica tiče. Međutim, brojke govore drugačije.



25. ožujka 2013. gradsko vijeće Redwood Cityja donijelo je jednoglasnu odluku o zabrani distribucije jednokratnih plastičnih vrećica, a odluka stupa na snagu 1. listopada 2013. Zabrana se odnosi na sve trgovine, osim za restorane, a odluka predviđa i uvođenje naknade na papirnate vrećice od 10 $ centi, koja će se od 2015. povećati na 25. $ centi.

Ovom odlukom gradskog vijeća Redwood Cityja, u Kaliforniji je skoro 10 % gradova uvelo zabrane jednokratnih plastičnih vrećica.



Izvori:
Plastic Bag Ban Report
Wikipedia
Animated Flags

NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 16

Čistoća godišnje "počisti" 200 tona plastičnog otpada

Građanima dijelimo vrećice kako bi odvajali sve one vrste plastike koja nije u sustavu povrata. Dosegnuli smo godišnju razinu od 200 tona prikupljene plastike. Puno radimo na ekološkom osvješćivanju građana ukazujući koliko je važno odvajanje plastičnog otpada jer je vrijeme njegovog raspada beskonačno, ističe direktor zadarske Čistoće Tomislav Ćurko.

- Mi smo jedini od većih gradova u RH koji ima razvijen sustav skupljanja svih ostalih polimera. Svim zainteresiranim građanima dijelimo vrećice kako bi odvajali sve one vrste plastike, odnosno plastične ambalaže koja nije u sustavu povrata. Dosegnuli smo godišnju razinu od 200 tona prikupljene plastike. Puno radimo na ekološkom osvješćivanju građana ukazujući koliko je važno odvajanje plastičnog otpada jer je vrijeme njegova raspada beskonačno. Jako je bitno da takav otpad ne završi na odlagalištu. Krenuli smo u početku s 8% domaćinstava koja su odvajala otpad, dok sada imamo 18% po našim kalkulacijama što nije loša situacija s obzirom na to da takvi procesi traju više od 20 godina, kazao je Ćurko dodajući kako bi do kraja lipnja trebao bi biti donesen zakon o otpadu gdje su navedene određene obveze koje moramo ispuniti pri pristupanju u EU. Naime, određena količina otpada bi se po stavkama iz tog zakona trebala smanjiti svake godine, a radi se prvenstveno o neobrađenom biootpadu iz kućanstva. Zakon će definirati obvezu odvajanja otpada.



Izvori:
Zadarski list