Plastično je fantastično

Plastične vrećice zabranjene su ili su dodatno oporezivane u brojnim gradovima i državama širom Sjedinjenih Američkih Država. Nedavno je zabranu uveo Seattle, prije toga San Francisco, Portland i Washinhton D.C. Od početka godine okrug Montgomery uveo je dodatnu taksu od 5 centi na sve plastične vrećice koje se dijele u trgovinama i trgovačkim centrima. I to ne predstavlja neki veliki problem, jer većina stanovništva jednostavno i bezbolno si može priuštiti izdvajanje pokojeg novčića za tu taksu.

Ali, postavlja se pitanje, imaju li zabrane i uvođenja taksi na plastične vrećice uopće smisla. Zašto je to upitno? Evo nekoliko razloga:

Zabrane i takse nisu zasnovane na znanstveno dokazanim činjenicama.

Nezavisne studije pokazuju da su plastične vrećice najmanje opterećenje za okoliš i da su pogodnije od papirnatih. S druge strane, kada se govori o vrećicama za višekratno korištenje, tada su za okoliš najpovoljnije plastične vrećice. Druge vrste vrećica (papirnate, platnene) treba znatno više puta koristiti da bi se smanjio njihov pojedinačni utjecaj na okoliš.

Neki argumenti koji se koriste u kampanjama protiv plastičnih vrećica nisu točni.

Najviše se to odnosi na plastični otpad. Spominje se da je pacifička nakupina plastičnog otpada dvostruko veća od Teksasa što bi bilo oko 1,4 miliona kvadratnih kilometara ili oko 25 površina Hrvatske. Niti je ta nakupina toliko velika (o tome je već bilo riječi na ovom blogu u postu "7 opasnih laži o plastici"), niti je sastavljena od plastičnih vrećica.

I ako se prestanu koristiti plastične vrećice neće se riješiti problem plastičnog otpada.

Možda, umjesto zabrana ili oporezivanja vrećica, bi trebalo poticati recikliranje. Recikliranjem plastičnih vrećica bavi se jedna od najvećih svjetskih tvrtki te vrste Hilex Poly koja je prošle godine reciklirala više od 5000 tona plastičnih vrećica, folija i traka, a ima plan i povećati svoj kapacitet.

No, i takvi netočni i znanstveno nedokazani argumenti protiv plastičnih vrećica su prisutni i na temelju njih se donose zakonski propisi. Jedan od posljednjih je Pravilnik o uvođenju takse na jednokratne plastične vrećice u okrugu Montgomery i obrazloženje se kaže "da je donesen kako bi se unaprijedio okoliš smanjivanjem korištenja plastičnih vrećica - značajnog uzročnika otpada, koji zagađuje naše ulice, potoke i igrališta te umanjuje vrijednosti naših vlasništva". Nadalje objašnjava se da će oporezivanje jednokratnih plastičnih vrećica s 5 centi taksom "potaknuti potrošače da koriste manje vrećica te da će više koristiti višekratne vrećice umjesto jednokratnih". Prihod od opvog oporezivanja biti će usmjeren na "programe koji se bore protiv smeća i smanjenje zagađenja oborinskih voda".

Bill Hickman, koji vodi kampanju "Rise Above Plastics" unutar fondacije Surfrider, a čija je misija "zaštita i uživanje u oceanima, valovima i plažama pomoću snažne mreže aktivista" izjavio je "Mi pokušavamo zaustaviti utjecaj plastike na morsko okruženje. Plastika se ne razgrađuje u našem životnom vijeku. Bilo što što je za jednokratnu upotrebu na kraju dana ima negativan utjecaj na naš okoliš".

Sve je to točno, ali …

Istraživanja potvrđuju da plastične vrećice imaju manji utjecaj na okoliš, odnosno ostavljaju manji trag u okolišu od papirnih vrećica, a u nekim slučajevima i od plastičnih vrećica za višekratno korištenje.

Temeljito istraživanje životnog ciklusa učinjeno je od strane Britanskog ministarstva za zaštitu okoliša 2006. godine (Studiju u PDF formatu možete naći na sljedećem LINKU). O ovoj studiji već je bilo riječi na ovom blogu - pogledajte POST. Istraživači su tim istraživanjem potvrdili da je jednokratna plastična vrećica od polietilena visoke gustoće, koja je najčešća u upotrebi, znatno povoljnija u odnosu na papirnatu vrećicu jer za njezinu proizvodnju troši se manje energije i manje vode i zauzimaju manje mjesta na odlagalištima. Uspoređujući ih s netkanim višekratnim polipropilenskim vrećicama (uobičajenim višekratnim plastičnim vrećicama, najčešće proizvedenima u Kini) koje se prodaju trgovačkim centrima, istraživanje je utvrdilo da njihov utjecaj na okoliš ovisi prvenstveno o broju ponovnog korištenja. Podaci o ovome su rijetki i kontrovezni - kritičari tvrde da se tzv. jednokratne plastične vrećice koriste samo jednom, ali proizvođači tvrde suprotno, da se koriste više puta - najčešće ponovno kao vrećice za smeće, ili vrećice u kojima marendu ili užinu đaci nose u školu, ili za pokupiti pseći izmet. (Zabraniti jednokratne plastične vrećice znači da će se za sve prethodno nevedene namjene vrećice morati kupovati).

S fokusom na klimatske utjecaje, ova 120 stranica velika studija naglašava:
"Papirne, višekratne polietilenske (LDPE), višekratne polipropilenske (ne-tkani PP) i pamučne vrećice trebaju biti korištene najmanje 3, 4, 11 odnosno 131 puta da bi se dostigao najniži potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) kojeg ima jednokratna vrećica od polietilena visoke gustoće (HDPE)".

Ukoliko se dobro razumiju prije navedene brojke, onda je jasno da je višekratna plastična vrećica ima ugljikov trag kao i 13 jednokratnih plastičnih vrećica, a ako se te tzv. jednokratne vrećice iskoriste još jednom tada treba višekratnu vrećicu iskoristiti najmanje 26 puta da bi se njen ugljikov trah smanjio na onaj jednokratne vrećice. Valja napomenuti da u ovu kalkulaciju nije uvrštena potrošnja vode koja se koristi za pranje višekratnih vrećica, što se toplo preporuča zbog bakterija E.coli i fekalnih koliforma koji se razvijaju na površini višekratnih vrećica, što je utvrđeno u mikrobiološkoj studiji višekratnih vrećica. No valja reći isto tako da je navedeno istraživanje odnosno studiju financirala plastičarska industrija, odnosno kanadsko Vijeće za zaštitu okoliša i industriju plastike - Environment and Plastics Industry Council (EPIC) koje je jedan od odbora Udruženja industrije plastike Kanade - Canadian Plastics Industry Association.

Istraživanje koje je provelo Sveučilište Kalifornije i Chico istraživačka fondacija, a financirala nevladina organizacija "Očuvajmo Kaliforniju lijepom" - "Keep California Beautiful", objavljena je u siječnju 2011. godine (studiju možete downloadirati u PDF formatu na sljedećem LINKU - a ista će biti detaljnije predstavljena u jednom od sljedećih postova). Istraživanje je analiziralo prethodno spomenutu britansku studiju kao i istraživanja provedena u Škotskoj, Australiji i SAD-u te je potvrđeno da "višekratne plastične vrećice mogu imati manji utjecaj na okoliš od jednokratnih polietilenskih vrećica". Ali, navedenim istraživanjem potvrđeno je da su u višekratnim plastičnim vrećicama pronađeni tragovi kadmija i olova u višekratnim plastičnim vrećicama. Profesor Joseph Greene koji je vodio to istraživanje prilikom izrade studije konzultirao je proizvođače i jednokratnih i višekratnih plastičnih vrećica.

I naravno, stvari nisu baš jednostavne da bi se ocjenjivale crno-bijelo.

Zagađenje oceana plastikom i nije tako veliko kako se misli.

Mogu se naći grozne priče o zagađivanju s plastikom, kao što su ptice zapletene u plastične vrećice, na web stranicama Surfider-a i Save the Bay-a. Čak je i Oprah Winfrey posvetila svoju emisiju kojom prilikom je rekla:
"Velika pacifička nakupina smeća rasteže se od obale Kalifornije pa sve do Japana, i procjenjuje se da je dva puta veća od Teksasa - to je najšokantnija stvar koju sam ikada vidjela".

Je li Oprah stvarno vidjela tu plivajuću nakupinu smeća, ostaje pitanje. Ali Angelicque “Angel” White, asistent-profesor oceanografije na državnom sveučilištu Oregona, sudjelovala je na nekoliko ekspedicija koje su bile usmjerene prvenstveno na razumijevanje i sagledavanje veličine plastičnog otpada u Pacifiku. Gđa. White izjavila je da je izjava o veličini pacifičke nakupine smeća tzv. "Great Garbage patch" kao dvostruko veće od Teksasa potpuno netočna.

U izvještaju oregonskog sveučilišta navodi se:
"Uopće nema sumnje da je količina plastike u oceanima problematična, ali ovakvo pretjerivanje potkopava kedibilitet znanstvenika". Gđa. White je izjavila: "Imamo podatke s kojima možemo sačiniti razumne procjene, nema potrebe višestruko pretjeravati".

Prema navodima američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu - National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) i drugih, plastični otpad u oceane dospijeva iz različitih izvora u što se uključuju ribolovni pribori, PET boce, poliesterska odnosno sintetička odjeća, boce od deterdženata, vodovodne cijevi, slamke za pića i četkice za zube. Dolje je slika koja je preuzeta s web stranice grupe "Izliječite zaljev" (Heal the Bay) koja vodi "križarski rat" protiv plastičnih vrećica. I kad se malo bolje pogleda ta slika, nećete na njoj uopće naći puno plastičnih vrećica. I je li potrebno dodatno oporezivati plastične vrećice ako pokoja i završi nepravilno odbačena.



Zašto se ne reciklira?

Budući da nikada nećemo niti možemo zabraniti sve plastične vrećice i plastičnu ambalažu za voće i povrće, plastične omote novina, podloške od stiropora za hranu, itd. možda je odgovor na sve ove probleme dati podršku razvoju sustava recikliranja. Kao što su to PET boce, tako su i plastične vrećice 100 % reciklabilne. Plastika nije problem, nepravilno odbacivanje jest problem.

Na žalost, stope recikliranja su vrlo niske, ali dobra je vijest da su u stalnom porastu. Američka agencija za zaštitu okoliša - Environmental Protection Agency (EPA) nedavno je objavila izvještaj u kojem navodi da je stopa recikliranja polietilenskih vrećica, folija i omota u 2010. godini porasla s 12 % na 15 %. Što više recikliranja, to znači manji utjecaj na okoliš.

Prema izjavi g. Marka Danielsa, potpredsjednika za održivo poslovanje Hilexa - vodećeg američkog proizvođača recikliranih plastičnih vrećica, Hilex plaća 300 do 400 $ po toni supermarketima i drugima za iskorištene plastične vrećice, folije za omatanje proizvoda i folije za omatanje boca itd. Iz kompanije najavljuju da će ove godine reciklirati između 15 i 20 tisuća tona iskorištenih plastičnih vrećica. To je vrlo mali udio od ukupnog broja o vrećica koje će se proizvesti ove godine, ali stalno povećavaju svoju preradu i žele još više. Hilex reciklira vrećice na postrojenju u Indijani koje je izgrađeno 2005. godine, a 2010. godine mu je udvostručen kapacitet prerade.

"Jeftinije za sve nas je prikupljati, kupovati, transportirati i ponovno prerađivati i distribuirati taj materijal svim našim postrojenjima nego kupovati 'čistu' sirovinu." - izjavio je Mark Daniels. Taj podatak je točan čak i u slučaju da je plastična vrećica napravljena od prirodnog plina, koji je trenutno jeftin.

Dalje, g. Daniels navodi da bi mogli trostruko povećati kapacitet svog postrojenja u Indiani i dosegnuti 250 tisuća tona prerade, ali tu im je potrebna podrška lokalne samouprave, gradova, trgovaca i zaštitnika okoliša kako bi se podigla svijest o korisnosti recikliranja. Kako Daniels kaže "Tu bismo 100 % bili izjednačeni sa zaštitnicima okoliša".

I na kraju, istina je da prosječni potrošač nema jasan odgovor na pitanje papirna ili plastična vrećica. Pogotovo ne sada kada smo u tu dilemu ubacili i višekratne plastične vrećice. Previše je varijabli u igri.

I ono što se savjetuje svakom potrošaču - nosite sa sobom u trgovinu višekratne plastične vrećice, ukoliko se sjetite. Ukoliko zaboravite, upotrijebite jednokratnu plastičnu vrećicu pa je ili ponovno iskoristite za smeće ili je odložite u reciklažni kontejner, i nemojte se zbog toga osjećati loše.

Izvor: GreenBiz.com