Plastično je fantastično

“Društvo umanjene vrijednosti” je osvrt dr. Viktora Simončiča na ozbiljne društvene, političke, ekološke i gospodarske probleme s kojima je suočeno hrvatsko društvo. Glavna tema je smještena u područje politike zaštite okoliša, a Simončič piše o malverzacijama, nestručnostima, ogromnim novcima koji se rasipaju na nepotrebne, šarlatanske i neodržive projekte. Ali, dr. Simončič nije samo kritičar već nudi i rješenja. U knjizi otvoreno piše o ulogama i poslovanjima naših suvremenika i suvremenica, političara i političarki, gospodarstvenog sektora, ulozi nevladinih udruga. Prvi koji bi trebali pročitati knjigu su suradnici USKOK-a i DORH-a. Puno materijala za provjeru. Poslije čitanja knjige sve je jasno kako su u nas posložene kockice u zaštiti okoliša i Prirode.

Knjiga "Društvo umanjene vrijednosti" sastoji se od niza skica pojedinih situacija, pa ima prednost za čitanje, jer se može čitati i "na preskokce", od početka do sredine, pa od kraja opet prema sredini. Kako god da krenete s čitanjem, svaki će odlomak posvjedočiti kako smo dobrano zagazili u društvo umanjenih vrijednosti, društvo spektakla, društvo upravljanog neznanja, kako nas kao "tukce i stoku sitnog zuba" vodaju u krug oni koji ustvari niti vide niti čuju niti znaju. Vrlo zanimljiva, a na žalost vrlo istinita teza se provlači kroz cijelu knjigu, a to je princip ponašanja onih koji odlučuju o investicijama, ulaganjima, projektima, trošenju našeg novca, novca poreznih obveznika: ITMI - Ima li tu mene igdje, a ako nema onda važe sljedeći principi: BANANA (Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything or Anyone - Ne graditi ništa nigdje kraj ničega niti nikoga) i NIMET (Not in My Election Time - Ne u moje izborno vrijeme), čemu su se vlastodršcima priključile i brojne, o vlasti prikriveno ovisne, udruge takozvanih zelenih.

Zašto je to tako, autor daje još jedan od mogućih uzroka:
"U mislima su mi svi oni koji su završavali srednje škole u jednom danu, svi oni plaćeni fakulteti, svi oni koji su položili ispite u nekoj ljetnoj školi uz minimalni trud ili preko posrednika, bez imalo truda. Mislim i na sve veći broj novih malo starijih doktora znanosti, koji su onako usput malo doktorirali pa sada onako usput uče nove generacije. Takvi su stigli. Što li će biti tek kada oni koje takvi uče zasjednu na pozicije. Koliko li će tek oni doprinijeti umanjenju vrijednosti?"

Upravo o takvima već je više puta pisano na ovom blogu.

Doktor Simončič se često pita, i više puta ponavlja ovaj vrlo simptomatičan pasus u knjizi:
"Da smo pravna država netko bi za takav nerad i nemar morao odgovarati. Na žalost ništa. Osuđuje se gospođa koja je na godišnji odmor povela obespravljenu obitelj navodno oštetila, ali i vratila državi 6000 kn, a ova gospoda koja čine milijunske štete u eurima, ništa. Ako je gospodin Polančec dobio godinu dana zatvora za 500 tisuća plaćenu studiju koja navodno nije bila potrebna, ili je samo bila pretanka i nema daljnjih posljedica, koliko godina trebaju dobiti oni koji su izradili studije koje su vrijedile barem deset puta više od one gospodina Polančeca, uz proizvodnju dnevne štete u narednim desetljećima. Eli, Eli, lama sabahtani?"

I tu nije kraj. Pri samom završetku autor navodi sve one teme o kojima nije stigao pisati, ali hoće - u drugom dijelu Društva umanjene vrijednosti. Najavljuje ih konstatacijom kako su iskustva koja je stekao u Hrvatskoj, prenosiva na cijelu Balkan, a on po nekima seže sve do Beča.

U svakom slučaju, knjiga vrijedna za pročitati.

Viktor Simončič rođen je u Ljubljani 1948. g. Nakon završenog studija na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je 1976. g. na Fakultetu kemijskog inženjerstva, Sveučilišta u Karlsruheu, Njemačka. Zaštitom okoliša profesionalno se bavi od kraja sedamdesetih. U profesionalnoj karijeri radio je na istraživanjima, nastavi na više sveučilišta, u industriji, bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, v.d. direktora Državne uprave za zaštitu okoliša RH i savjetnik vlade u Ministarstvu za prostor in okolje Republike Slovenije, svjetski ekološki ekspert i savjetnik Svjetske banke. Radi kao samostalni savjetnik za mnoge domaće i europske projekte. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, autor je i koautor više knjiga i publikacija. Aktivan je i u radu nevladine scene.

Podaci za kupovinu knjige:

VIKOS - Sisak
44000 Sisak, Mihanovićeva obala 31
tel / fax: 044 547 952
mob: 099 2147 962
e-mail: masa.radisic@gmail.com
cijena knjige 100 kn


Zašto o ovoj knjizi na ovom blogu

Sav taj kriminal, svo to šarlatanstvo, neznanje, nesposobnost u području zbrinjavanja otpada na što dr. Simončič jasno i nedvosmisleno ukazuje u ovoj knjizi, na kraju ipak rezultira borbom protiv plastike i plastičnih vrećica u ime takozvane zaštite okoliša. Ipak, svi mi naše smeće u plastičnim vrećicama bacamo u kante, a onda te vrećice sa smećem završavaju na odlagalištima koja nisu niti sređena, niti se na njima postupa po pravilima struke. I ono što se vidi - su plastične vrećice - bilo da smo iskoristili one iz trgovine, bilo da smo upotrijebili upravo one za smeće. Plastične vrećice su najuočljivije iako čine manje od 0,5 % otpada na odlagalištima. Ali, u borbi protiv "plastičnog zla" u "svetoj borbi za čisti okoliš" svim tim šarlatanima "koji su u danu završili srednje škole" i "sve što imaju su ukrali (ili stekli po principu ITMI), osim što su vozačke i diplome pošteno platili" - to je jedino opravdanje za uvođenje zabrana i naknada. Na djelu je demoniziranje plastike i plastičnih vrećica te dodvoravanje neukoj javnosti. A još k tome je i "zeleno". Jasno je da uređene države, s uređenim sustavima odvojenog prikupljanja, recikliranja, energijske oporabe i zbrinjavanja otpada (Njemačka, Danska, Skandinavske zemlje, Japan) nemaju niti problema s plastikom niti plastičnim vrećicama.